Uvriježeno je mišljenje da elegantni interijer i dizajnerski namještaj iziskuju značajna financijska sredstva. Međutim to ne mora uvijek biti tako i time ću se baviti u svojim člancima. Za početak krenimo na sami izvor događaja – Sajam namještaja u Milanu.

Milanski Salone del Mobile, odnosno međunarodna izložba namještaja, odvijao se od 8.4. do 13.4. ove godine. Iako je prošlo tri mjeseca od njegovog održavanja njegov značaj je takvog karaktera da se vrijedi šire pozabaviti onim što se tamo moglo vidjeti i doživjeti, a osim toga dobro je dopustiti da prođe nešto vremena kako bi se sredili i sistematizirali dojmovi, ali i dočekale službene reakcije i statistički pokazatelji. Statistika kaže 1.363 izlagača na 144.000 kvadratnih metara izložbenog prostora i 311.000 posjetilaca. Sve to je organizirano u 24 paviljona poredanih s obje strane natkrivenog koridora dugog točno 1.000 metara. Ilustracije radi, ukupna duljina kompleksa Zagrebačkog Velesajma, od Inine zgrade do zapadnog parkirališta iznosi 860 metara. Centralna izložba u spomenutim paviljonima se nalazi u milanskom predgrađu Rho, a osim na toj lokaciji, izložbe i događanja su također organizirana na najmanje još 110 različitih lokacija u samom gradu.
Salone del Mobile nije samo sajam namještaja, to je prvorazredni međunarodni kulturni događaj jer nije namijenjen okupljanju samo proizvođača i prodavača namještaja nego svim tvrtkama, institucijama i pojedincima koji su uključeni u proces uređivanja interijera kao i dizajna uopće. Slično kao na ženevskom sajmu autoindustrije i ovdje se izlažu najnoviiji modeli, određuju se trendovi i ono što će se “nositi” u interijerima slijedećih par godina i ne postoji u svijetu veća i značajnija manifestacija…

I što se moglo vidjeti? Vrevu u Milanu, gradskim prometnicama, prilazima izložbenom prostoru i parkiralištima ne treba ni spominjati. Na parkinzima su uočena najmanje tri Ferrarija i jedan Bugatti. Pješačka vreva je neizbježna na ulazima i prilikom registracije, u kafićima i restoranima, ali i na nekim štandovima, recimo na Scavolinjev štand nismo uopće uspjeli ući, ali smo ga zato mogli razgledati izvana kroz otvore/prozore na obodnim stijenama. Kod europskih posjetitelja moglo se lijepo vidjeti tko su i što su. Velike face sa svitom middle level managera koji im krče put do štanda na kojem će se stesti s drugim velikim facama, solo middle level manageri koji u hodu tipkaju po laptopima, arhitekti/dizajneri sve tri vrste, oni dugokosi šlampavi, oni kratko ošišani u crnim majicama, oni bradati i brkati s naočalima, kao i njihove kolegice s čudnim frizurama, veletrgovci/distributeri s kovčezima na kotačićima za prospekte, laptop i osvježenje, “civili” izbezumljeni vrevom i veličinom, razne grupe od 5 do 20 članova koje jednim okom gledaju eksponate, a drugim kolege u strahu da se ne izgube i na kraju meni osobno uvijek najdraža grupacija, oni kojima izraz lica i govor tijela govori da nisu sigurni da li se uopće nalaze na pravom mjestu u pravo vrijeme. Četvrtina posjetilaca bili su naši dalekoistočni susjedi (Japan, Koreja, Kina…). I za njih vrijedi podjela na prije opisane kategorije, ali svima im je bilo zajednička vidljiva strast za upijanjem informacija kako o izloženom tako i o zapadnoj civilizaciji uopće. Primijećeno je i par turbana.

Fotografiranje je službeno zabranjeno, međutim fotografirali su gotovo svi i to svačim, od pretpotopnih mobitela, do najpamentijih smartphonea i velikih DSLR/SLT fotoaparata, a nije bilo neobično vidjeti i pojedince s iPadima. Na nekim štandovima bila su istaknuta i posebna upozorenja, a na nekima smo bili uljudno zamoljeni da ne fotografiramo. Veći problem je zapravo bio kako uhvatiti kadar, a da u njemu ne bude barem nekoliko posjetilaca koji zaklanjaju ono što se želi fotografirati.

Kako je 1.000 štandova nemoguće posjetiti, najviše pažnje smo posvetili štandovima s kuhinjama, a ostalo smo razgledavali ovlaš, u hodu. Naime, kako se sam sajam sastoji od više relativno odvojenih priredbi, tako je jedna od njih i Eurocucine, izložba kuhinja, koja se održava svake dvije godine.

Ono što se već dugo skromno naziralo u dizajnu dijela kuhinja dijela proizvođača sad je eksplodiralo u svima i na prvi pogled jasan koncept, a to je razlaganje jedne, do sad kompaktne forme u više različitih dijelova. Ti dijelovi se razlikuju i u dimenzijama, i u bojama, i u orijentaciji (horizontalno/vertikalno) i u debljini stijenki, i u bojama/dekorima. Dizajnerov je posao sad samo uskladiti i rasporediti te različite dijelove u skladnu geometrijsku slagalicu. Takakv princip omogućava stvaranje izuzetno atraktivnih kompozicija, ali što je još važnije i mogućnost nastavljanja tog istog koncepta i izvan teritorija kuhinje i proširenje prema dnevnom boravku, ali i ostalim prostorijama.
Donji dio kuhinje je sad obično sastavljen od dvije ili tri ladice širine min. 60 cm, što naglašava horizontalnost. Korpusi su obično 20-tak cm iznad poda, sokla uglavnom nema, a radna ploča je uvijek tanka, vizualno uklopljena u donje korpuse kao poklopac, ili još češće odmaknuta tako da se dobije lebdeći efekt. Ti isti korpusi se dalje ponavljaju i nastavljaju van područja kuhinje i postaju donji dio kompozicije dnevnog boravka, sa ili češće bez prekida, bez, ali češće sa varijacijama u visini.

Gornji dio kuhinje, slično kao i donji, se sastoji od jednog ili dva korpusa s frontama koje se otvaraju prema gore, ponovo u širini od najmanje 60 cm. Sa strane, ispod ili češće iznad horizontalnih korpusa dolaze manji korpusi jednake visine, bez fronti i s debljinom stijenki 6 – 10 mm. Kontrapunkt velikih horizontalnih fronti i ovih manjih “kutija” je glavno oblikovno sredstvo koje daje karakter kuhinjskoj kompoziciji. Napa je uvijek ugradbena, dakle skrivena, ručkica nema, a otvaranje velikih korpusa uz pomoć servo motora. Nastavak tog slijeda s varijacijama u visini i dubini čini gornji dio kombinacije dnevnog boravka.
Treći gradivni dio karakateristične kuhinje su visoki vertikalni elementi za smještaj ugradbenog hladnjaka i pećnice. Obično su to dvije kolone, a između njih ili sa strane se ugrade iste ili slične “kutije” iz gornjeg dijela kuhinje. Uobičajeno je da se ovaj dio tretira kao neovisan u pogledu smještaja i u pogledu materijala i dekora od kojih su izvedene fronte. Katkad su smješteni na početku kompozicije kuhinja/dnevni boravak, katkad na njenom kraju, često i na bočnom zidu, a koji put se u smanjenoj visini na 120 – 160 cm pretvore u nešto slično komodi.

Dnevni boravak i kuhinja su dakle dizajnerski i fizički potpuno integrirani i da nema kuhinjske slavine, na prvi pogled se često ne bi moglo procijeniti koji dio pripada kuhinji. To omogućavaju elegantno dizajnirane ploče za kuhanje, sudoperi sa staklenim ili drvenim poklopcima, nevidljiva napa i pećnica smještena u posebni blok.

Najuočivljivi trend je nedostatak ručkica i to na namještaju za bilo koje potrebe, od kuhinjskog do kupaonskog. Ručkica kao da je zabranjena i umjesto nje se primjenjuje klasično “push” otvaranje – laganim pritiskom aktvira se unutarnji mehanizam koji izbaci ladicu ili vrata toliko da se može zahvatiti prstima i odvorilti do kraja. Na većim elementima se na isti način aktivira električni motor koji izvrši otvaranje umjesto korisnika. Druga najčeća metoda je ugradnja linijskih ručkica izvedenih uglavnom od aluminijskih profila eloksiranih u trendovske boje koje se ugrađuju na gornje, donje ili bočne rubove fronti ladica ili ormarića. Ručkice su postale toliko nepoželjne da su već i neki proizvođači ugradbene tehnike izložili pećnice i perilice posuđa s vratima koja se otvaraju bez uporabe ručkica.

Kao i ručkice slična sudbina je zadesila i neke materijale, u prvom redu staklo i metal. Staklenih fronti, okvirnica više nema, a često je jedini metalni dio koji se uopće može vidjeti u njegovom prirodnom izgledu samo mješalica za sudoper. Ostali materijali su standardni: iveral, lakirani MDF, a često je oblaganje raznih dijelova namještaja folijama, što jednobojnim, što s tiskanim uzorkom, koje su međutim znatno uznapredovale u odnosu na one prije korištene, kako i u pogledu kvalitete i izdržljivosti, tako i pogledu dizajna. Značajan napredak je vidljiv i u proizvodnji radnih ploča. Standardne radne ploče od 38 mm se više ne nose, a zamjenile su ih tanke, rijetko kad deblje od 20 mm i to od kompozitnih mineranih materijala u cijelostu, ili samo s površinskim nanosom na neki od standardnih nosivih materijala. Kao posebno prespektivni mogli bi se pokazati izuzetno čvrsti premazi s punilima od keramičkih ili staklenih mikrogranula s epoksi smolama ili sličnim materijalama kao vezivim sredstvom.

Boje koje prevladavalju su bijela, bež, krem, u svim mogućim pripadajućim nijansama, a isto tako i siva od svijetle do gotovo crne. S njima se onda kombiniraju svjetlo smeđa/cappuccino za veće površine, plavo zelena, tamno plava, maslinasta, žuta za kolorističke akcente, uglavnom one spomenute manje korpuse bez fronti s tankim stijenkama.
Drvni dekori se pojavljuju malo rjeđe i prevlavadavaju oni decentni i svijetli s diskretno izraženom strukturom drveta.
Sve ovo vrijedi za tzv. “moderne” koncepte namještaja, svaki od proizvođača, jasno, ima u ponudi i tzv. “klasične” koncepte, gdje još uvijek caruju ručkice, uklade, staklene površine, bogatiji drvni dekori i masivne radne ploče.

Sajam je ocijenjen kao uspješan i to s obzirom na broj izlagača i posjetitelja, a isto tako i s obzirom na kvalitetu prikazanog i uočene dizajnerske iskorake. Gore opisani trend kritičari su nazvali neominimalizmom, a oni manje nakloni čak i “pauperizmom”, ciljajući tu prevenstveno na znatno reducirani broj, odnosno po njima siromaštvo korištenih materijala, boja i oblikovnih elemenata. Nazvali mi taj novi stil ovako ili onako, ostaje činjenica da se kod svih izlagača osjeća dizajnerski entuzijazam u daljnjem razvoju i nadograđivanju ovog već ionako otvorenog koncepta.

U dizajnu ojastučenog namještaja, stolica i sličnog trendovi su nešto drugačiji. Tu se osjeća diskretni pomak prema retro stilu (50-te, 60-te, 80-te), a jednako tako i primjena stiliziranih organskih formi i motiva iz prirode, naročito kod elemnata na koji se primjenjuje tisak. Taj trend, u kombinaciji ili opoziciji sa spomenutim neominimalizmom donosi sa sobom potrebnu dozu dinamike i obećava da ćemo u slijedećih par godina imati lagane, zanimljive i atraktivne interijere.

I na kraju što bi to sve moglo značiti za našeg domaćeg kupca namještaja u ova recesijom opterećena vremena. Mimilastički stil svakako omogućava jednostavniji namještaj i kupac više nije natjeran na primjenu skupih materijala. S jeftinim materijalima likovno osviješten kupac, uz pomoć solidnog stolara, može puno postići. Neće se baš svakome dopasti prognanstvo ručkica, njihova zamjena s linijskim znači manje prostora 3-6 cm kod ladica, a isto tako i kod ormarića, na što su naši ljudi osjetljivi. Ipak, novi koncept je toliko otvoren da se i uz brojne kompromise može ostati u trendu. Dizajnerska integracija kuhinje i dnevnog boravka je došla kao naručena za primjenu u skromnim grupama kuhanje/blagovanje/dnevni boravak, kakve su uobičajene u našim stanovima. Fizička integracija će zauzimati stvarno manje prostora, a oblikovna integracija, uporabom istih elemenata, će učiniti da isti prostor vizualno djeluje još prostranije. Ili, ukratko, kupac će, slijedeći nove trendove, za manju ili istu cijenu moći ostvariti značajno elegantniji, ljepši i prozračniji interijer nego što je to mogao prije.

• Evolucija dekora
• …I utjecaj na cijenu

Evolucija dekora

Zanimljiva je povijest našeg osnovnog gradivnog materijala za izradu namještaja – iverala. Ideja da se nosiva ploča iverice s obje strane presvuče slojem umjetnog materijala (melaminske smole) pokazala se izuzetno uspješnom i dalekovidnom, te je unijela pravu revoluciju u proizvodnji namještaja i sličnim gospodarstvenim granama. Tijekom vremena, uz brojna tehnička i tehnološka poboljšanja taj materijal je evoluirao u ono što danas zovemo iveralom.

Na samom početku vanjski izgled tih ploča, boja, dezen/uzorak i tekstura površine, dakle ono što danas jednom rječju zovemo “dekorom”, bio je sve samo ne atraktivan. Uglavnom su to bile glatke površine, jednobojne ili s uzorkom koji je podsjećao na platnenu površinu. Kasnije su se proizvođači dosjetili da bi mogli oponašati i dezen sličan površini drveta. Oponašati, dezen i sličan su izrazi namjerno upotrebljeni. Od dezena su obično to bili natur bukva i panama platno, a boja bijela i sav namještaj izrađen od tih materijala izgledao je “plastično” i jeftino, a pojedine kompozicije su bile nalik jedna na drugu kao jaje jajetu. S tim da moramo uzeti u obzir da je “plastični” izgled zapravo bio pozitivna karakteristika, odnosno “feature”, jer je u to doba upotreba plastičnih materijala bila moderna.

Suvremeni nasljednik drevnih tekstil dekora F425 ST10 Lanena bež

Prvi iskorak u površinskoj obradi povezan je s težnjom da se izbjegne glatki, plastični odsjaj što se postiglo uvođenjem teksture “narančine kore”, sitnim ispupčenjima površine koji pod povećalom zaista djeluju poput narančine kore. Materijal sad više nije onako sterilno gladak, a odbijanje svjetla u različitim smjerovima ističe boju i daje dodatnu “dubinu” izgledu površine. Drvni dekori su ili još uvijek glatki, ili se dodaju uske uzdužne pore koje zajedno sa izmjeničnim sjajnim i mat prugama koliko-toliko uspijevaju dočarati drvnu površinu.

Unaprijeđena nadopuna/zamjena strukture narančina kora (EGGER ST9) za jednobojne dekore

Uzdužne pore (EGGER ST11) za drvne dekore

Daljnje poboljšanje je nastalo uvođenjem blagih uzdužnih ispupčenja paralelnih s linijaturom slike drvne površine, sličnih onima koji nastaju prilikom obrade drveta metodom četkanja. Takva površina, zajedno sa novim i sve realističnijim slikama izuzetno atraktivnih vrsta drveta rezultirala je nastankom čitavog dijapazona novih drvnih dekora koji su sad predstavili potpunu novost u dizajnu materijala. Kod Eggera su to dekori pod komercijalnim nazivom Woodline, odnosno pod oznakom strukture ST22.

Uzdužna ispupčenja/pore – Woodline (EGGER ST22) za drvne dekore

Woodline mocca H1428 ST22

Urbano natur H3070 ST22

Variranjem ST22 strukture i u poprečnom smjeru, dobila se struktrura ST10, a kad su se na nju aplicirale slike hrastovog drveta s naglašenim prugama okomitim na smjer godova koji sugeriraju tragove zubaca pile, nastali su dekori kao što su Eggerovi H1145 hrast Bardolino, odnosno njegova tamnija varijanta H1151 hrast authentic smeđi. Ti dekori, odnosno njihove varijante su polučile ogroman uspjeh kod kupaca, dizajnera i proizvođača namještaja.

Hrast Bardolino natur H1145 ST10

I konačno, evolucija drvnih dekora završava uvođenjem materijala s reljefnim karakteristikama površine, porama i njihovom dubinom koje su sad u potpunosti usklađene sa slikom drvne površine. Različiti proizvođači imaju različita komercijalna imena koja opisuju te dekore, tako da ih talijanski prizvođač CLEAF naziva “thermo structured surface”, referirajući se time na proizvodni postupak, dok u Eggeru imaju naziv sinkro pore, odnosno FEELWOOD, što još bolje opisuje glavnu karakteristiku tih materijala. I jedan i drugi spomenuti proizvođač uvode više različitih tekstura da bi pokrili svu različitost imanentnu drvnim površinama.

Kako je nemoguće sve posebno prikazati, ograničit ću se samo na par ilustrativnih primjera.

Sinkro pore (EGGER ST28, FEELWOOD Nature) za najnoviju generaciju drvnih dekora

Sinkro pore (EGGER ST29, FEELWOOD Ambience) za najnoviju generaciju drvnih dekora

Tako veliki evolucioni pomak i njegovi pozitivni rezultati daju nam za pravo da govorimo o potpuno novom materijalu. Iako je svima jasno da ništa ne može nadmašiti izgled dobro obrađenih površina prirodnog drveta iverali sa sinkro porama nisu daleko od toga. Međutim moramo imati u vidu da se promišljenim dizajnerskim intervencijama u samu sliku pomno odabrane drvene površine i pripadajuću im teksturu i pore postiglo da to više ne predstavlja imitaciju prirodnog drveta, već više njegovu, sad već gotovo umjetničku, interpretaciju.

Drvo je, kao takvo, recimo “nadmašeno” i to otvara slobodu izbora dizajnerima/arhitektima/namještajcima da nove materijale koriste ili na stari način ili da ostvare potpuno nove koncepte upotrebe drveta, odnosno “drveta” koje do sad nisu bile moguće jer umjetni materijali nisu bili dorasli tako namijenjenoj ulozi, a prirodno drvo je bilo jednostavno preskupo…

CLEAF Yosemite Seta S015 dekor s “thermo structured” površinskom obradom

Velika ulaganja u tehnoško dizajnerski razvoj i sofisticirane metode proizvodnje rezultirale su time da su ovi materijali značajno skuplji od dosadašnjih drvnih dekora. Odnos cijena je od 80-120 kn za standardne iverale do otprilke 180 kn za nove sa sinkro porama, sve po kvadratnom metru i s uključenim PDV-om. Objektivno govoreći i s obzirom na to što se dobije za tu razliku u cijeni, ona bi mogla biti i veća, ali s obzirom na krizna vremena i način na koji se promišlja i cijena i moguća upotreba, tu postoje barem dva uočena klasična nesporazuma na koje ovdje moram upozoriti.

Tortona natur H1796 s jasno vidljvim porama strukture ST27, FEELWOOD Elegance

Kao i kod svih ekskluzivnih materijala njihova pretjerana i nekritička upotreba izravno ugrožava sve njihove prednosti. Svaki ekskluzivni materijal traži svoj prostor da se na njemu može razviti, podlogu na kojoj će se isticati i svog kontrapunkt kolegu koji mu u tom isticanju pomaže. Ako se to ne poštuje postoji velika mogućnost da nam naš “skupi” i lijepi materijal umre od gušenja pod pritiskom svoje braće po dekoru i rubnim trakama. Ta gorka sudbina je zadesila gore spomenuti Hrast Bardolino dekor. Ako ste bili u bilo kojem salonu namještaja u zadnjih par mjeseci mogli ste vidjeti da je gotovo 50% namještaja svih vrsta napravljeno uz upotrebu tog dekora. U nekima od slučajevima je njegova upotreba opravdana i smislena, u nekima baš i ne, ali opća prenapučenost tim dekorom uzrokovala je da on izgubi gotovo sve od svoje elegantne i decentne rustikalnosti i postane plastično bezličan. Bardolino izgleda nema sreće na ovim prostorima, on dijeli ime i porijeklo, obale jezera Lago di Garda, s vinom Bardolino, kojega su u jednom našem trgovačkom centru preimenovali u “Bradolino DOCG”…

Dekor H3325 Hrast Gladstone Tabak sa ST29 FEELWOOD Nature strukturom (gore lijevo veći uzorak)

…I utjecaj na cijenu

Drugi uobičajeni nesporazum je u vezi cijene. Prilikom odabira skupih dekora često se misli da će za toliko biti skuplji i namještaj izveden od njega. Međutim, skupi dekori se gotovo nikad ne upotrebljavaju za izradu čitavih kompozicija namještaja. Kako sam gore već rekao, oni bi se uvijek trebali kombinirati s ostalim jeftinijim dekorima, uglavnom na frontama i to ne svima, odnosno za akcent plohe ili volumene, itd. Kao primjer ću prikazati jednu manju, skromnu kuhinju, koja zahvaljujući upotrebi dekora H3325 ST28 hrast Gladstone Tabak prestaje biti skromna i postaje ekskluzivna.

Ukupna površina dekora H3325 je cca 4 m², što pomnoženo s maloprodajnom cijenom od 180 kn iznosi 720 kn. Ako umjesto H3325 uzmemo najjeftiniji iveral po cijeni od 80 kn dobijemo ukupno 320 kn. Razlika u cijeni je dakle 400 kn, a to je zapravo i realna razlika jer su usluge rezanja, kantiranja, dostave, montaže jednake za svaki iveral, a isto tako jednako nas koštaju i konstruktivni i ukrasni okovi, kao i rubne trake. Dakle, od dosadnog sivila do ekskluzivnosti dijeli nas razlika u cijeni od 400 kn. Ako želimo biti štedljivi, a želimo, tu razliku lako možemo nadoknaditi izborom nekog od ugradbenih uređaja, slavine ili sudopera iz nižeg cjenovnog razreda. Pitanje je da li nam je stvarno potrebna slavina od 2.000 kn, ili skupa elektronika modernih kuhinjskih uređaja koja je skrivena duboko u njihovim manualima i s njom ćemo se susresti par puta godišnje, a fronte mile nam kuhinje gledat ćemo svaki dan i one će naš prostor činiti elegantnim i atraktivnim umjesto dosadnim i na kraju, odnosno na početku, “plastičnim”.

Ovo je, dakako, samo dio priče o evoluciji iverala jer, osim drvnih dekora kojima sam se ovdje pozabavio značajni pomaci se događaju i kod ostalih dekora, jednobojnih, onih s raznim uzorcima, kao i kod dizajna radnih ploča, ali o tome u slijedećem izdanju.

• Kakve sve boje
• Kakve sve teksture
• Modni trendovi i interakcije

Kakve sve boje

U prošlom izdanju pozabavio sam se evolucijom iverala kao materijala, s posebnim naglaskom na drvne dekore, a u ovom izdanju će biti riječi o jednobojnim dekorima i dekorima s uzorkom koji ne pokušavaju imitirati drvne materijale ni doslovno, ni simbolički.

Ne računajući tehničke karakteristike (debljinu, čvrstoću, otpornost na habanje, kemikalije i ostalo), boja materijala je ono što nam predstavlja primarnu karakteristiku kojom se vodimo prilikom odabira pojedinog materijala za naš interijer.

Svi veliki proizvođači u svom proizvodnom programu imaju veliki izbor boja koji kreće od nekoliko desetaka do nekoliko stotina i teško da se zamišljena i prikladna boja koja će odgovarati nečijem ukusu ili postojećem ambijentu neće moći pronaći u standardnoj ponudi.

Iako postoji bezbroj teorija o bojama, njihovom utjecaju, primjeni, definicijama, označavanju, imenovanju, ovdje ću se ograničiti na podjelu na tri glavne skupine.

1. Jarke, čiste, osnovne, signalne boje. To su plava, crvena i žuta, kao primarne boje i boje nastale njihovim miješanjem, tzv. sekundarne boje, zelena, ljubičasta i narančasta s varijacijama njihovih osnovnih nijansi. Njihova upotreba je uglavnom u javnim, poslovnim i industrijskim prostorima, gdje su zadane “Corporate integrity manualom” ili služe kao identifikacijski element pojedinih prostora. U stambenim prostorima njihova upotreba nije značajna i svodi se najviše kao akcentiranje.

Primarne i sekundarne boje se sve rjeđe primjenjuju. Lijep primjer za to je evolucija Apple loga, čuvene odgrižene jabuke. Demonstracija baratanja bojama je poslije 1998. već svakome bila jasna i jabuka se od šarene pretvorila u monokromatsku. Za potrebe iMac serije dobila je svoju “aqua” varijantu, a kad je usvojena bijela boja za sva kućišta pretvorila se u “chrome” varijantu. Predprošle godine se ponovo vraća monokromatski logo u najjednostavnijoj mogućoj varijanti s uklonjenim svim natruhama trodimenzionalnosti i imitacije materijala, odnosno skeuomorfizma, kako se to naziva u teoriji dizajna. Taj trend prema plošnom, “flat” dizajnu postaje sve značajniji, a osim u dizajnu korisničkog sučelja, kod Applea i Microsofta (Windows 8 – Metro), može se vidjeti i u automobilskoj industriji i kod nekih proizvođača kuhinjskih aparata (Smeg, Siemens). U industriji namještaja se to manifestiralo još prije par godina kad se prestalo s primjenom postforming “jastučastih” i reljefnih fronti, a taj trend se i dalje nastavlja. I sam Elgrad je prije par godina usvojio taj trend pojednostavljenjem vlastitog loga.

2. Miješane, pastelne, posebne boje koje nastaju miješanjem primarnih sekundarnih boja i njihovim kromatskim variranjem dodavanjem bijele ili crne. Znamo već da je broj mogućih kombinacija beskonačan i to daje priliku proizvođačima da se iskažu u kreiranju impresivnih paleta dobavljivih boja. Pri kreaciji paleta proizvođači se služe posebnim dizajnerskim i tehnološkim postupcima kako bi postigli usklađenost boja u okviru palete tako da se mogu kombinirati jedne s drugima, ali i s drvnim kao i ostalim dekorima s uzorcima. Ove boje su one koje se najviše upotrebljavaju u uređenju interijera i proizvodnji namještaja i kombiniraju se međusobno ili sa drvnim dekorima, odnosno s dekorima s uzorkom.

Kao ilustracija kombinacija pastelnih boja slijede nasumično odabrane serije iz Eggerove ponude iz tri područja, toplog dijela spektra, zemljanog dijela i konačno, hladnog dijela spektra:

Možemo primijetiti kako se boje iz svake horizontalne sekvence međusobno odlično slažu, a na manjoj slici lijevi i desni stupac su okrenuti obrnuto, a međusobno slaganje je ostalo očuvano. Kako to izgleda u praksi pokazat će nam naša ogledna kuhinja na kojoj su primijenjene 3 boje iz drugog reda odozgo:

Iako ne možemo poreći da se boje slažu rijetko tko će na jednoj kuhinji primijeniti 3 boje. Da bi neutralizirali šerenilo jednu od boja zamijenit ćemo akromatskom bojom, u ovom slučaju crnom visoki sjaj koja će “smiriti” kombinaciju i poslužiti kao uvod u slijedeće poglavlje o bojama.

3. Akromatske boje, boje koje zapravo nisu boje, bijela i crna, kao i “50 nijansi sive” nastale njihovim miješanjem. Ove boje se kombiniraju s onima iz predhodnih stavaka, a međusobno se kombiniraju uglavnom kad trebamo neutralne boje koje ističu posebne volumene i odnose volumena namještaja i interijera.

Na gornjim slikama pokazano je kako suptilne varijacije u odabiru akromatskih boja mogu polučiti velike razlike u općem dojmu. Dok je čista crno-bijela kombinacija prekontrastna i prestroga, uvođenjem tamno i svjetlo sive dobijemo dojam diskretne elegancije, a izborom jedne od “toplijih” nijansi sive i s par akcenata u narančastoj ili crvenoj boji ista ta elegancija dobiva još jednu dodatnu nježnu dimenziju.

Kakve sve teksture

Tekstura/struktura – način površinske obrade završnog melaminskog sloja je drugi osnovni element koji karakterizira pločaste materijale za izradu namještaja. Veličina, struktura i dubina mikropora određuju da li će materijal biti sjajan ili mat. Mat dekori imaju različiti stupanj dubine i bogatstva boje, sjajni dekori svojim odrazom svjetla će dodati našim kombinacijama dašak lakoće i elegancije. Kao krajnji stupanj visokog sjaja koji postaje gotovo kao ogledalo imamo ploče sa završnim slojem od akrilnog materijala koje unose u naš interijer nepogrešivu dozu glamura i luksuza.

Na sljedećoj slici se lijepo vidi kako se mogu kombinirati materijali u gotovo istim bojama, ali s različitim teksturama, u ovom slučaju od mat površine narančine kore, preko iverala visokog sjaja, sve do potpuno sjajne i glatke staklene površine Lacobela na oblozi zida i pulta, a sve u opoziciji s izrazito grubim zidovima od neobrađene opeke.

Ovdje ponovo treba reći par riječi o cijenama. Iverali s visokim sjajom su otprilike 2 puta skuplji od standarnih, a oni s akrilnom površinom 4 puta. Međutim kao i kod primjene vrhunskih drvnih dekora i ovdje se radi o tome da se razlika u cijeni odnosi samo na fronte. Tako ispada da ogledna kuhinja primjenom visokog sjaja ispada skuplja za 800, a ona s primjenom akrilnih iverala 1.600 kn. Ta razlika u cijeni i nije toliko značajna, pogotovo ako imamo u vidu da se radi o ultimativnim proizvodima, koji se mogu nabaviti pod još uvijek normalnim tržišnim uvjetima i obrađivati i ugrađivati standardnim stolarskim metodama i alatima. Sve iznad i “bolje” od toga već predstavlja ezoteriju, koja traži posebno naručivanje, posebne stručnjake i alate i jasno cijenu koja raste u skladu s takvim zahtjevima.

Kao primjer izuzetno uspješne sprege teksture i boje prikazat ću par izrazito uspjelih materijala koji svaki na svoj način omogućavaju postizanje posebno atraktivnih kreacija.

Quartz lava F447 ST2 tamno siva s toplom nijansom koja je približava smeđoj, idealno u kombinacijama gdje se traži duboki tamni dekor kao kontrast svjetlim drvnim i jednobojnim dekorima.

Quartz lava i Microline čelik zajedno u akciji

Microline čelik F784 ST2 boja bijele kave s minuciozno odabranim uzorkom koji sugerira površinu brušenog metala potpomognut nježnim iskrenjem St2 strukture. U sprezi s posebno odabranim rubnim trakama i atraktivnim ručkicama spreman je pružiti neslućeno profinjenu eleganciju.

Silverline crni ili bijeli, akril visoki sjaj s diskretnim razlomljenim prugama u suprotnoj boji, idealan za velike fronte i zidne obloge koje otvaraju prostor iza sebe.

Akril ogledalo, konačno smo dobili materijal koji ima sva svojstva ogledala, a može se primjenjivati u interijerima i namještaju na način na koji se primjenjuje bilo koji drugi pločasti materijal. Sad dakle, možemo imati i ogledalo, a da ne pozivamo staklara i ne moramo se bojati da će se razbiti i nekoga ozlijediti, ili “donijeti sedam godina nesreće”, ali oprez, paziti na ogrebotine i habanje.

Tessuto sivo crna L 441, radna ploča standardne debljine. Diskretni uzorak i površina tamnog tekstila, dovoljno atraktivan sam za sebe, a kad se kombinira s pločom za kuhanje od inoxa s ravnim linijama bez zaobljenja, sličnim inox sudoperom (Franke Planar) i aluminijskim rubnim trakama na završecima, daje neponovljivu high tech oazu u našoj kuhinji, koja se dalje može poduprijeti sličnim dizajnom ostatka kuhinje ili pak, posve drugačije, superponirati s pastelnim ili drvnim dekorima kao kontrapunktom.

Modni trendovi i interakcije

Proizvođači iz različitih industrijskih grana stalno jednim okom gledaju što se događa u susjednim branšama i odgovaraju na izazove, ali i “pomažu” se njihovim dostignućima. Ovdje ću spomenuti industriju keramičkih pločica. Talijanski i španjolski proizvođači sa svojim dizajnerima su već toliko daleko dogurali da neke od njihovih proizvoda možemo slobodno uokviriti i objesiti na zid kao umjetničku sliku. Zadnjih par godina uperili su pogled prema drvetu i imamo na tržištu dosta primjera simulacije drveta na keramičkim pločicama. Dijelom je to simulacija parketa i ostalih drvnih podnih obloga, a u zadnje vrijeme je prisutan trend tretiranja prikaza drvne površine na način na koji to rade proizvođači materijala za izradu namještaja. Ovi potonji već dugo imitiraju mineralne materijale, pogotovo u dizajnu radnih ploča i tu su dosegli zavidan nivo. Ovdje moram spomenuti kako su Eggerovi dizajneri “ošto uzvratili” keramičarima. Lijep primjer za to su dekor F633 ST15 za kuhinjske radne ploče i F310 ST87 Rusty ceramic.

F633 ST15 Metal smeđe sivi

F310 ST87 Rusty ceramic

Jasno se vide principi kojima su se služili prilikom dizajniranja tih dekora, kod jednog se pokušalo predstaviti površinu metala načetog korozijom i presvučenog plemenitom patinom, a kod drugog hrapavi metalni/mineralni materijal nagrižen rđom ili zubom vremena, namjerno ostavljen dizajnerski “nedovršen” da bi se mogle ravnopravno iščitati jedna i druga metafora. Zanimljivo je da isti načelni pristup oblikovanju možemo primijetiti i kod jednog sasvim drugačijeg proizvoda. Radi se naime, o dizajnu kutije za parfem jedne od renomiranih modnih kuća. Dizajneri su ovdje pokušali dočarati plemenito ostarjele “vintage” površine venecijanskih pročelja, zlatnine, mjedi i bakrenih krovova. Ne mislim ovim optužiti Eggerove dizajnere za plagijat, dapače, smatram komplimentom uspoređivanje dizajna jednog tako “običnog” materijala kao što su ploče za namještaj s jednim tako, po definiciji, profinjenim proizvodom kao što je kutija za parfem.

Povezanost predmeta iz dizajnerskog svijeta vidi se i po izboru boja uvrštenih u standardne palete. Kad govorimo o bojama postoji nekoliko institucija, što stvarnih, što virtualnih koje se bave bojom kao kategorijom i određuju standarde u pogledu njihovih imenovanja, karakteristika, shema i označavanja. Uz RAL i NCS, Pantone je najrašireniji sustav definiranja i označavanja boja i široko se primjenjuje u dosta industrijskih grana, od tiskarske industrije do industrije plastičnih materijala, ali modne i to od one visoke dizajnerske do najobičnije konfekcije, te sportske opreme i obuće. Umjetničko rukovodstvo Pantonea za svaku godinu proglasi po jednu boju koja bi trebala obilježiti, odnosno objediniti palete boja preporučene za tu godinu. Tako je za boju godine 2015. proglašena Marsala 18-1438, a za boju prošle, 2014. Radiant Orchid 18-3224.

Pantone boja godine 2015. Marsala 18-1438

U343 ST9 Vino

Ono što je simptomatično je da su i jedna i druga boja godine, anticipirane od strane Elgrada i to godinu dana prije od proglašenja, naime krajem 2013. uvode se u standardnu ponudu boje U337 ST9 Fuksija i U336 ST9 Orhideja, a krajem prošle godine i U343 ST9 Vino, sve tri kao izbor iz updatea Eggerove Zoom kolekcije dekora iverala lansirane tih godina.

Pantone boja godine 2014. Radiant Orchid 18-3224

U337 ST9 Fuksija

U336 ST9 Orhideja

Razumije se da uspoređene boje nisu identične, ali već na prvi pogled se jasno vidi da pripadaju istoj porodici boja te jednakom trendovskom promišljanju.

Boje, teksture, uzorke i dekore ploča za izradu namještaja često smo skloni uzimati zdravo-za-gotovo. Hoćemo “zelenu” kuhinju”, “sivi” dnevni boravak, ili “hrastovu” spavaću sobu. Često to tako i ispadne. Često ispadne tako i kad se kupuje gotovi “konfekcijski” namještaj. Međutim, moramo imati u vidu da nam prizvođači nude “state-of-the-art” dekore i materijale i šteta bi bila ne posvetiti malo više pažnje prilikom odabira i kombiniranja i do kraja iskoristiti priliku jer nam to može osigurati postizanje neslućenih dometa u uređenju naših životnih prostora.

Eto, sajam “EuroCucina” u Milanu je za nama (link), trendovi zacrtani na zadnjem “Salone Del Mobile” (link) se i dalje nastavljaju, proizvođači i dizajneri kao da čekaju slijedeći Salone da predstave stvarne novitete. Ono što se na EuroCucina 2016. moglo uočiti je polagano vraćanje metala, uglavnom nehrđajućeg čelika i još jedan trend, a to je sve veća pojava mat površina.
Već dugo se u dizajnu interijera provlači zahtjev za različitim načinima na koje materijali odražavaju svjetlo. Možemo razlikovati dva ekstrema: sjajne i mat površine. Sjajne površine pravilno odražavaju zrake svjetla pod istim kutem pod kojim ono pada na njih, dok mat površine svjetlo odražavaju nepravilno pod više različitih kuteva. Kad gledamo sjajne uglačane površine uvijek možemo jasno uočiti izvor svjetla i odraz okoline, dok je to kod mat površina nemoguće.
Standardni materijali za industriju namještaja uvijek su se nalazili negdje između dva ekstrema, a tek u novije doba razvojem tehnologije i dizajnerskih zahtjeva počelo se približavati ekstremnim vrijednostima. Kod uglačanih površina je to “visoki sjaj” sa svojim ekstremom ploča presvučenim akrilnim slojem koji daje gotovo savršeno sjajnu i uglačanu površinu blisku idealnom ogledalu. Što se tiče mat površina pokušavalo se na različite načine obrade postići veći ili manji mat efekt, ali nikad ni približno usporediv s idealnom mat površinom koje zapravo i nema. Primjer za to su Egger strukture ST15 i ST9.

PET mat

Razvoj savršenog mat materijala upotrebljivog u industriji namještaja nije bio laka zadaća. Teško je bilo naći materijal koji bi svojim karakteristikama uspio nadvladati sve potencijalne mane svojstvene mat površinama, osjetljivost na habanje, stvaranje mrlja i ogrebotina, kao i na djelomično uglačavanje na posebno opterećenim dijelovima. Nakon dugog eksperimentiranja s različitim materijalima konačno je odabran PET, odnosno polietilentereftalat, prozirna termoplastična poliesterska smola. PET inače ima široki aspekt primjene u gotovo svim privrednim granama, od ambalaže za prehrambene artikle do visokosofisticiranih primjera upotrebe u strojarstvu pa čak i u svemirskim tehnologijama.

Osnova za PET mat je visokovrijedna folija velike žilavosti, tlačne i vlačne čvrstoće koja se u debljinama od 0.2 do 0.7 mm laminira na nosivu ploču od MDF-a ili iverice i odlično se ponaša, kako u fazama proizvodnje ploča, tako i njihovoj obradi prilikom proizvodnje namještaja i konačno u eksploataciji, kao dio gotovog namještaja. Površinska struktura odlikuje se sa 95 ili 5 gloss jedinica, što znači da isti materijal imamo u inačici visokog sjaja i jasno, što nas ovdje posebno zanima, gotovo savršenog mata. Dakle konačno raspolažemo mat materijalom s izuzetnim mehaničkim svojstvima, packe, ogrebotine i tragovi uzrokovani efektom brusnog papira sad su stvar prošlosti. Ne manje važna je i činjenica da su ti novi materijali cijenovno povoljni i nalaze se u cjenovnom razredu najskupljih dekora iverala, što je otprilke dvostruko jeftinije od postojećih materijala sličnih karakteristika nastalih klasičnim metodama proizvodnje.

Primjena i dizajnerski pristup

Primjena materijala s mat površinama obogaćuje dizajn interijera na više načina. Sama pojava nereflektirajućih ploha već je dovoljno atraktivna jer predstavlja novost, a boje takvih materijala imaju posebnu dubinu i intenzivnost. Bijele ili crne mat površine predstavljaju savršenu podlogu za razvijanje drugačijih materijala – od strukturiranih drvnih dekora do visokog sjaja. Novi trendovi uklapanja metalnih akcenata od nehrđajućeg čelika ili nikla u obje njihove verzije, sjajne i uglačane, najbolje dolaze do izražaja upravo u suprostavljenosti s velikim mat površinama. Naglašavanje gradivnih elemenata interijera pogotovo njihovog oblika, proporcija i volumena je također područje u kojem primjena mat materijala predstavlja do sad neviđene mogućnosti. Nedostatak sjena i odraza, karakterističan za mat, daje posebni smjer razlaganja dubinskih ili istaknutih planova naročito kod geometrijski značajno strukturiranih kompozicija…

Da vidimo sve potencijale i osnovne karakteristike primjene mat materijala poslužit će nam slijedeći primjer jedne kuhinje pretočene u prostor blagovaone.

1. Dnevno svjetlo na površini zida i slike – kao referentni primjer ponašanja svjetla na “normalnim” materijalima.
2. Dnevno svjetlo na mat materijalu. Uočiti neposredni upad svjetla s razblaženim rubovima, a pogotovo halo odraz rasutog svjetla oko traga neposrednog upada.
3. Disperzija odraza na mat površini stola. Odrazi prozora i špalete su još i vidljivi, ali odraz vertikalne stranice otoka je potpuno izgubljen.
4. Potpuno zamućena sjena lijeve stolice i jedva vidljivi odsjaj površine stola.
5. Urez/uvučena polica na prednjoj strani otoka s dematerijaliziranim unutarnjim bridovima, posude izgledaju kao da levitiranju unutar uvučenog volumena.
6. Sive fronte ne pokazuju nikakav odraz niti na sebe primaju ikakvu sjenu
7. Sive fronte, dublje u prostoru, dakle manje osvijetljene, pokazuju gotovo iste svjetlosne karakteristike kao i one bliže izvoru svjetla.

Primjer je preuzet sa websitea tvrtke Westag & Getalit na kojem prikazuju primjenu njihovih SETA (talijanski – svila) dekora. Primijenjeni dekori su Seta bijela i tamno siva.

Vidimo dakle da nedostatak sjena i odraza mat površine i namještaj izveden od njih čini indiferentnim i neovisnim prema ostatku interijera. Taj nedostatak interakcije s ostatkom prostora mat površine ostavlja gotovo nedefinirane u promatračevom internom koordinatnom sustavu i stvara dojam interaktivne nevidljivosti, odnosno proizvode “stealth” efekt – da se poslužim vojnim terminom. (U vojnoj termilogiji Stealth je osobina najnovijih ratnih brodova i aviona oblikom i obradom površina izvedenih tako da budu što manje vidljivi, odnosno nevidljivi neposrednim opažanjem i da imaju što manji radarski odjek.). Na slijedećoj fotografiji vidimo tipičan primjer – Lockheed F-117 Nighthawk, stealth lovac-bombarder, da, i on je mat…

Mat materijali su pogodni za kombiniranje s svim ostalim materijalima, bilo da su to drvni dekori sa sinkroporama, bilo visoki sjaj, kao kontrast, ili trendovski elementi od nehrđajućeg čelika – ručkice i profili. Kombinacija crne mat fronte bijelog HPL-a, mat umivaonika i izražajne površine dekora F310 ST 87 Rusty ceramic. Ručkica od nehrđajućeg čelika izniče iz crne mat dubine.

Primjer kuhinje sa bijelim mat frontama u kombinaciji s H1486 ST36 Jackson bor. Bijela mat ploha “spušta”  bogati drvni dekor prema promatraču, a ručkice od nehrđajućeg čelika joj pri tome pomažu.

Ovaj primjer poslužit će da se osvrnem i na financijski aspekt primjene mat dekora. Fronte gornjih korpusa koje su morale biti reprezentativne zato što se vide iz ostataka interijera izvedene su od A202 Seta i H1486 ST36 Jackson bor. Ukupna cijena materijala za mat fronte je cca 500 kn, dok bi cijena za iste fronte od premium bijelog dekora bila cca 170 kn, nadalje cijena materijala za fronte od eksluzivnog drvnog dekora bila bi cca 250 kn, a cijena za neki standardni drvni dekor bi bila cca 160 kn. Cijene su maloprodajne sa PDV-om. Dakle, slijedi da je uporaba mat i ekskluzivnog drvnog dekora skuplja za nekih 420 kn u usporedbi s primjenom uvjetno rečeno uobičajenih dekora. U odnosu na ukupnu cijenu kompozicije razlika u cijeni iznosi 2 – 3%, a moram naglasiti da se radi o materijalima koji su izuzetno otporni na habanje i ogrebotine, naročito ovdje upotrebljena Seta.

Moram naglasiti da mat materijali nisu nužno vezani uz pločaste materijale – iveral i MDF. Zanimljivi i atraktivni efekti mogu se postići i obradom mineralnih kompozitnih materijala kao što je GetaCore. Slijedi primjer sive radne ploče i bijelog sudopera od GetaCorea. Mat obrada se tu pokazuje u svoj svojoj eleganciji.

Uočiti potpunu bešavnost spoja sudopera i radne ploče, fine zamagljene obline unutrašnjosti sudopera, kao i mat izvedbu slavine koja i sa svoje strane doprinosi dosljednosti primjene mat obrade. Nedostatak sjene i odraza uzrokovalo je da “stealth” fronta u potpunosti “pojede” crnu ručkicu.

Mat kao prestižan način obrade površina je do sad bio rezerviran uglavnom za primjenu u drugim proizvodnim granama kao što su IT industrija u oblikovanju prestižnih prijenosnih računala, tableta i pametnih telefona, kao i u automobilskoj industriji za naglašavanje formi ekskluzivnih vozila. Međutim sad ga možemo iskoristiti i u našim interijerima. Da se razumijemo – mat u interijeru ne dolazi do izražaja odmah na prvi pogled, kao recimo visoki sjaj koji svojim blještavilom i odrazima odmah plijeni pažnju.

Mat površine su puno diskretnije i svojim osobinama tvore rafinirane oaze ploha i tako unose dozu nenametljive konstante razblaženih volumena i ploha prema kojima se onda s vremenom mora očitovati i dinamički mijenjati čitav interijer u kojima se nalaze. To sve predstavlja veliki iskorak u oblikovanju namještaja, nov i toliko različit od sadašnje ponude iz domaćih salona namještaja preplavljenih natur/sonoma – visoki sjaj – staklo kombinacijama, zajedno s već isfuranom primjenom LED rasvjete.

Svaki put kad promišljamo pojam “namještaj” uglavnom podrazumijevamo nešto načinjeno od drveta, ovakve ili onakve kubuse složene u suvislu cjelinu koja služi da u njih ili na njih slažemo drage nam predmete, imovinu ili u konačnici same sebe, ako je riječ o krevetima, stolcima ili naslonjačima. Hoće li to biti bogati ormari s “katedralama” od masiva ili furnira na vratima ili “moderne” kompozicije od ploča prerađenog drveta kakve smo navikli viđati u lokalnim prodavaonicama namještaja ovisi o kulturnom i generacijskom određenju i samom kontekstu. Kontekst će nam koji puta naložiti možda i nekog od Lujeva ili Bidermajera, a možda čak i japanski nedostatak namještaja, niske stoliće, tatamije i pregrade od tankih drvenih šprljaka i papira… Dakle, uvijek i uglavnom drvo.

* Drvo i samo drvo kroz povijest

No, ne mora biti uvijek biti tako. U posljednje vrijeme se pojavljuje sve više materijala, uvjetno rečeno mineralnog porijekla koji pružaju proizvođačima, dizajnerima i korisnicima prilike da namještaj postane i malo drugačiji te da se iskoriste njihove tehničke i oblikovne prednosti i karakteristike.

* Interijer izveden samo sa mineralnim materijalima

Kad spominjem mineralne materijale pod tim podrazumijevam najviše kamen i keramiku, odnosno preciznije, materijale čiji su oni osnovni sastavni dio ili materijale koji svojim izgledom podsjećaju, asociraju, ili zašto ne reći istinu, imitiraju kamen i keramiku. Ovako postavljena kategorija, jasno, nije znanstvena i služi više da se argumentira distinkcija od drva, odnosno njegovih izvedenica. Najvažniji uvjeti koji ti materijali moraju zadovoljavati su:

1. Izgled i mehaničko-kemijske karakteristike bliske prirodnom kamenu ili keramici.
2. Obrada i ugradnja tehnološki primjerena industrijskoj ili manufakturnoj proizvodnji namještaja i interijera.

GetaCore

Još davne 1967. jedna od najvećih svjetskih kemijskih kompanija patentirala je novi proizvod službeno i stručno nazvan nazvan “solid surface material”. Sastav mu je bio od aluminijskog trihidrata s vezivom od akrilnih polimera s dodacima anorganskih punila i pigmenata. Najvažnije svojstvo mu je bila homogenost u poprečnom i uzdužnom smjeru. Nakon isteka patenta s proizvodnjom su počeli i drugi proizvođači s različitim modifikacijama izvornog proizvoda i uvođenjem drugih veziva kao što su epoksidne ili poliesterske smole, kao i različitih punila – mljevenog kamena, kamenih i keramičkih granula, kristala, ljuski i niti od plemenitih metala i slično.

* Razni dekori GetaCorea za oblaganje namještaja

Jedan od renomiranih europskih proizvođača je i Westag & Getalit koji se na tržištu predstavlja s brandom GetaCore. Najvažnija svojstva:

1. Jednolikost u svim smjerovima, uzdužno i u presjeku materijala.
2. Izuzetno dobra mehanička svojstva, čvrstoća, žilavost, neporoznost, otpornost na ogrebotine i habanje.
3. Otpornost na kemikalije, visoke i niske temperature.
4. Ugodan na dodir, bez obzira što izgledom podsjeća na kamen i keramiku, na dodir je topao kao drvo.
5. Kemijski je potpuno inertan u doticaju s vodom i hranom.
6. Jednostavna obrada alatima za obradu tvrdog drva.
7. Jednostavno održavanje i čišćenje uobičajenim sredstvima za čišćenje.
8. Razni oblici površinske strukture – mat, polumat, sjaj, visoki sjaj.
9. Bešavni/nevidljivi spojevi različitih konstruktivnih sekcija i/ili elemenata.

Glavna područja primjene GetaCorea su izrada kuhinjskih radnih ploča, sudopera bešavno spojenih s radnom pločom, umivaonika – samostojećih ili bešavno uklopljenih u kupaonske elemente, obloge horizontalnih i vertikalnih površina.

Osim ovih standardnih područja primjene posebno treba istaknuti svestranost primjene GetaCore ploča debljine 3 mm. Njima možemo oblagati fronte i korpuse, a postupkom termoforminga mogu se formirati i trodimenzionalne zakrivljene ili izlomljene površine i obloge.

* Tipičan primjer primjene GetaCorea i termoforming obrade zakrivljenih površina

Neki od GetaCore dekora su poluprozirni i tako možemo u interijeru dobiti površine i volumene koji svojim prosijavanjem pozadinskog svjetla stvaraju izuzetno atraktivne efekte. Korak dalje u u primjeni poluprozirnih ploča je ugradnja fluo ili LED rasvjetnih tijela u prostor iza obloge ili unutar korpusa djelomično zatvorenog GetaCoreom. Tako se mogu dobiti svjetleće površine koje aktivno doprinose ambijentalnom osvjetljenju.

GetaLit

GetaLit kao HPL laminat u debljinama od 0,7, 0,8 ili 1,0 mm strogo gledajući ne bi trebao spadati u ovu kategoriju, no zbog najnovijih dekora i tehnoloških postupaka proizvodnje koji rezultiraju gotovo autentičnom izgledu i površinskoj strukturi kamena, keramike, plemenitog teraca ili apstraktnih oksidiranih i vremenom nagriženih metalnih površina. GetaLitom se oblažu nosive ploče i postformingom se formiraju kuhinjske radne ploče u standardnoj debljini 38 mm, ali i u trendovskoj debljini od 28 mm s prednjim radijusom zakrivljenosti od 4 mm.

* GetaLit obloge horizontalnih i vertikalnih ploha

Ovdje moram istaknuti još jedno svojstvo GetaLit ploča, a to je antibakterijski premaz. Naime, u sastavu završnog sloja laminata nalaze se i aktivni ioni srebra (Ag+) koji djeluju na metabolizam nakupljenih bakterija i uništavaju ih. Stupanj i tempo uništavanja definiran je japanskim standardom JIS Z2801 (preuzet odgovara standardu ISO 22196:2007) po kojemu 99,9% bakterija biva uništeno u roku od 24 sata. Kao standardni sojevi su uzeti Esherichia coli i Staphilococcus aureus.

LAMINAM

Talijanski proizvođač Laminam je uspio ispuniti san svakog arhitekta i dizajnera, a to je keramička pločica duljine preko 3 metra… Bez fuge… Jasno, opet najnoviji tehnološki postupci omogućili su proizvodnju, ne više keramičkih pločica, već keramičkih ploča, u dvije osnovne kategorije:

debljina 12 mm, dimenzije 1620/3240 mm

debljina 3 ili 5 mm, dimenzije 1000/3000 mm.

* Kontinuirana radna ploča i obloge od keramičkog LAMINAM materijala

Ploče debljine 12 mm su namijenjene izradi kuhinjskih ili kupaonskih radnih ploča i ploča stolova, a ploče debljine 3 i 5 mm za oblaganja vertikalnih i horizontalnih površina, pa tako i korpusa i fronti namještaja. Na raspolaganju je 120 različitih dekora, a sve ploče dolaze sa stražnje strane armirane slojem staklenih vlakana.

* Nekoliko tipičnih dekora LAMINAM keramike

Najvažnija svojstva:

1. Visoka mehanička čvrstoća, postojanost dimenzija, otpornost na vlagu, smrzavanje i nagle promjene temperature.
2. Neporoznost, otpornost na plijesan i gljivice.
3. Jednostavno čišćenje i otpornost na kiseline, otapala i ostale kemikalije.
4. Otpornost na UV zrake, postojanost boja i dekora.
5. Primjena i za vanjska oblaganja podova i pročelja.

* Demonstracija otpornosti LAMINAM ploča na visoku temperaturu

Sve ove spomenute materijale odlikuje nekoliko zajedničkih karakteristika koje predstavljaju značajne argumente u korist njihove primjene.

Debljna 3 – 5 mm znači manju cijenu i manju težinu. GetalLit laminati nam daju HPL (compact) kvalitetu i svestranu mogućnost primjene, za razliku od standardnih HPL (compact) ploča debljine 13 mm koje su zbog svoje težine i visoke cijene imale vrlo ograničenu primjenu.

Velike neprekinute duljine i širine omogućavaju nam “pokrivanje” elemenata interijera kontinuirano, bez spojeva i fuga.

Mehaničko-kemijske osobine daleko nadmašuju osobine svih ostalih materijala – poroznost, krhkost i težinu prirodnog kamena, osjetljivost na habanje i ogrebotine drveta, težinu i sporost izvedbe keramičkih pločica.

PODRUČJA PRIMJENE

Poslovni prostori

Ne računajući na prirodno područje primjene u sanitarnim prostorijama i onim za pripremu i/ili konzumaciju hrane mineralni materijali su nenadmašni za opremu prijemnih ureda, recepcija, kao i za izradu namještaja reprezentativnih ureda, ali i namještaja na posebno opterećenim punktovima kao što su šalteri, info pultovi i ostalo.

Mehaničke karakteristike i otpornost na kemikalije, a posebno antibakteriološka svojstva predstavljaju prvi odabir mineralnih materijala za opremanje medicinskih ustanova, a naročito ambulanta/ordinacija gdje se očekuje ili je potreban posebni ugođaj ili pristup pacijentima kao što su pedijatrijske, zubarske ili ginekološke ordinacije i pripadajuće im popratne prostorije.

* Stanovanje

Kuhinja i kupaona su prostori koji očekivano predstavljaju najčešću i najzahvalniju primjenu ovih materijala. Radne ploče, zidna obloga između donjih i gornjih elemenata, umivaonici i kade sa svojim pripadajućim oblogama zidova se sad mogu raditi i spajati bešavno od istog materijala. Istim materijalom možemo oblagati i fronte i korpuse. S tehničke strane koristimo prednost otpornosti i trajnosti, a s dizajnerske strane imamo mogućnost izvođenja “dizajnerskih” kuhinja i kupaona kakvima smo se do sad mogli samo diviti na stranicama eksluzivnih časopisa. Za razliku od tih basnoslovno skupih interijera sa skupim prirodnim masivnim materijalima sad si možemo priuštiti isti izgled i dizajnerski pristup. Dva su razloga drastičnog spuštanja cijene, jedan je to što se mineralnim materijalima samo oblažu nosive i konstruktivne  plohe, a drugi je što za izvođenje više nije potrebno angažirati specijalizirane stručnjake s posebnim alatima. Ozbiljna i dobro opremljena stolarska radiona može vrlo jednostavno izaći na kraj s velikom većinom zahtjeva prilikom tehničke realizacije takvih projekata.

Svaki put kad neki od vodećih proizvođača pločastih materijala za izradu namještaja i opremanje interijera izađe u javnost sa svojom novom kolekcijom imamo priliku ugodno se iznenaditi brojem, kvalitetom i estetskim dojmom koji odaju novi proizvodi. Tako je i s novom kolekcijom koju je početkom godine predstavio austrijski proizvođač Egger. Kvaliteta, izdržljivost i mehanička svojstva osnovnog gradivnog materijala je neupitna budući da se radi o tehnološki zrelim proizvodima (iverica, MDF, HPL i ostalo) koji su se već dokazali višegodišnjom svestranom uporabom. Ono što više plijeni pažnju je površinska obrada vanjskog dekorativnog sloja u smislu taktilnog osjeta površinske teksture i jasno – dizajn boja, uzoraka/reprodukcija različitih materijala, odnosno ono što jednom riječju zovemo “dekor”.

Površina ploča, u žargonu – finiš, se i dalje kreće od mat ili polumat pa sve do visokog sjaja, a između njih se nalazi čitav niz posebnih površinskih tekstura koje sugeriraju površine različitih materijala, od kamena, keramike, betona, metala, sve do finih drvnih površina kod kojih struktura pora u potpunosti odgovara prikazanom drvnom dekoru, marketinški nazvana Feelwood struktura. U novoj kolekciji dodane su i nove Feelwood strukture, koje sad dočaravaju gotovo sve moguće površine različitih vrsta drveta i načine zanatske obrade drvnih površina. I jednobojni dekori su također dobili veći broj simuliranih površina s posebnim naglaskom na efekt žbuke i brušenog metala.

Ponuđeni spektar jednobojnih dekora, a još više i onaj reprodukcija materijala doživio je korjenitu reviziju. Dobar dio boja je sad posebno ugođen kako bi se mogli što bolje kombinirati s ostalima, a od reproduciranih materijala iz prethodne kolekcije su zadržani samo najuspjeliji, dok je većina dekora potpuno nova. Kad se tome pridoda uvođenje desetak ili više izrazito hrabrih i gotovo eklektičnih dekora, može se steći dojam da su Eggerovi dizajneri napravili svjesni iskorak iz dosadašnjeg ozbiljnog, decentnog ugođajnog krajobraza prema lakšem, opuštenijem, primjerenijem mlađoj publici ili ciljnoj skupini.

Okrenutost mlađem naraštaju ogleda se i u marketinškom pristupu prezentiranja nova kolekcije. Prezentacija je posebno prilagođena praćenju putem interneta i društvenih mreža, odnosno mobilnih uređaja. Kako bi se to postiglo dekori su podijeljeni u osnovnih 9 grupa, a unutar svake grupe se ponovo dijele u podgrupe sa po 9 dekora, ovisno o broju dekora u svakoj primarnoj grupi. Svaka od osnovnih grupa ima svoj kontekst, a dekori podgrupa unutar svakog konteksta su organizirani u 3 reda i 3 stupca i mogu se kombinirati u horizontalnom, vertikalnom i oba dijagonalna smjera. Srodni dekori su grupirani tako da se lako mogu uočiti i često suptilne razlike među njima.

Ovakav stil prezentacije je uveden iz dva očigledna razloga. Prvi je da se dobije kompaktniji prikaz radi prilagodbe uporabi na internetu i društvenim mrežama. Drugi je da se napravi odmak od dosadašnjeg taksativnog prikaza koji je bio prikladan samo okorjelim profesionalcima i podjelom u više grupa/konteksta krajnjim kupcima olakša snalaženje u izboru između dvjestotinjak različitih dekora.

No, ovaj sustav razlaganja sadržaja kolekcije nije jedini. Odabir pažljivo osmišljenih dizajnerskih stilova koje predstavljaju različita područja primjene poslužio je kao kriterij za dodatno grupiranje dekora. Svaki od stilova je predstavljen s jednom karakterističnom fotografijom uz koju su prikazani dekori koji prirodno pipadaju u tu kategoriju. Tako su prikazana neka od tipičnih tematskih okruženja kao što su opušteni/casual, moderno klasični, nordijski, prirodni, ručno obrađeni i drugi, a jedan od njih, onaj “industrijski” se može vidjeti na sljedećoj slici.

I na kraju, neosporno je da smo dobili pregršt novih prekrasnih dekora, od kojih su neki prava dizajnerska remek djela prezentirana na krajnjem korisniku prilagođen “user friendly” način i za očekivati je da će kupci/naručitelji iz kontekstualnog prikaza lakše i jednostavnije odabrati ono najbolje što odgovara njihovom ukusu, osobnosti i senzibilitetu i što će njihov životni ili radni prostor učiniti ljepšim i ugodnijim.

…..

Svi grafički prilozi su iz izvora tiskanih i/ili elektronskih marketinških izdanja publiciranih od strane Egger GmbH & Co. OG.

Prilikom izvedbe svakog interijera obično imamo dvije različite strukturne komponente od kojih se sastoji konačno rješenje. Jedna je ona primarna nosiva konstrukcija koja formira volumene i  daje mehaničku stabilnost i podlogu za razvoj onog drugog finalnog sloja koji je predmet najveće pažnje promatrača i korisnika. Te dvije komponente zajedno žive i tvore naše okruženje, jedna u prvom planu i istaknuta, a druga samozatajno nevidljiva ili jedva primjetna.

Kao primjer ovog vanjskog, elegantnog sloja možemo smatrati iverale s drvnim dekorima. Svaki proizvođač ploča za izradu namještaja, pa tako i Egger ima grupu prestižnih dekora, koja predstavlja sami vrh ponude, ili kako se to kaže flagship proizvod. Radi se o pločama s vanjskim slojem na koji su aplicirane pomno odabrane slike najljepših površina plemenitog drveta raznih vrsta, minuciozno obrađene i komponirane. Kad se tome doda i reljefna površinska obrada koja simulira strukturu drveta i savršeno odgovara godovima, venama, čvorovima, pa čak i programiranim nesavršenostima prikazane drvne površine (sinkro pore) jasno nam je da imamo pred sobom savršen proizvod. Na slijedećim slikama prikazan je primjer dekora H3326 ST28 Hrast Gladstone sivo-bež u različitim stupnjevima povećanja tako da se mogu uočiti mikro pore koje prate sliku drveta.

No, kako savršenost u realnom svijetu ne postoji tako se i ovdje moramo suočiti s par nedostataka. Prvi je ponavljanje slike dekora na proizvodnom formatu ploče. Naime iz tehnoloških razloga nemoguće je izvesti da jedna slika pokriva čitav format ploče, tipično 280/207 cm tako da se do sad i kod standardnih dekora slika ponavljala 2 puta po duljini i 3 puta po širini ploče. Takvo ponavljanje je rijetko predstavljalo problem, no kod stvarno ekskluzivnih dizajnerskih rješenja, kod kojih se vide velike površine ploča i kod spomenutih vrhunskih dekora to je nedopustivo. Da se izbjegne taj problem ploče s top dekorima sad se proizvode u tzv. XL formatu kod kojeg do ponavljanja slike dekora dolazi samo 2 puta na ukupnom formatu ploče.

Drugi potencijalni problem je obrubljivanje gotovih elemenata izrezanih iz ekskluzivnih dekora, naime standardna ABS rubna traka debljine 2 mm pokazuje svoj “plastični” dvomilimetarski profil i narušava izgled dekora. Da bi se to izbjeglo uvedene su rubne trake debljine 0,8 mm kod kojih je ta pojava manje vidljiva, odnosno potpuno nevidljiva zbog zakošenja rubne trake na rubu ploče gdje se i očekuje završni rund, kojeg još dodatno zamagljuje sjena fuge.

Za obrubljivanje krajeva elemenata okomitih na smjer prikazanog drveta uvedena je i nova vrsta rubne trake koja simulira presjek drveta u poprečnom smjeru. Ovim tehnološkim postupcima tako smo dobili ploče od umjetnog materijala koje tako dobro simuliraju drvo da se razlika može primijetiti samo pažljivim promatranjem iz velike blizine.

Dobar primjer za materijale koji se obično nalaze iza scene mogle bi biti OSB ploče, iako one imaju potencijal i da se pojave u prednjem planu kako što će biti i opisano u nastavku. Nastale izvorno kao nusprodukt pri proizvodnji furnira i šperploče OSB ploče su se temeljem svojih karakteristika uspjele nametnuti kao jedan od značajnih umjetnih drvnih materijala. Kao što im samo ime kaže OSB – Oriented Structural (Strand) Board, proizvode se od komadića drveta koji se ljepilima spajaju u ploče različitih debljina. Kako njihova svojstva proizlaze iz tehnološkog procesa proizvodnje, on će ovdje biti potanko opisan.

Komadići drveta, iverje ili engleski strand tipičnih dimenzija duljine desetak cm, 1-5 cm širine i debljine 0,6-1,5 mm dobivaju se struganjem sa sirovih trupaca u uzdužnom smjeru rotacionim noževima. Komadići se zatim suše i nakon toga strojno slažu u slojeve koji se nakon toga natapaju sintetičkim smolama. Slojevi se dalje prešaju u ploče pod temperaturom od 200-250 oC. Orijentacija iverja u vanjskim slojevima ploča je različita od orijentacije iverja unutarnjeg sloja, a također za vanjske i unutarnji sloj se koriste različite vrste adheziva. Tako se postiže da mehanička svojstva OSB ploča omogućavaju njihovu primjenu u konstruktivne svrhe, a da istovremeno zadovoljavaju i osnovne estetske kriterije jer su adhezivni materijali na vanjskim slojevima gotovo prozirni što ostavlja vanjski sloj iverja vidljivim. OSB ploče su dakle kompozitni materijal s izuzetno dobrim mehaničkim svojstvima. Otporne su na savijanje (modul elastičnosti 3500 N/mm2 po
uzdužnoj, odnosno 1400 N/mm2 po poprečnoj osi), a zbog velikog sadržaja adheziva i na vlagu, kao i na difuziju vodene pare μ 200-300 u vlažnom, odnosno suhom okruženju. Proizvode se u debljinama od 4 do 40 mm, a s obzirom na svojstva podijeljene su na klase OSB/1 do OSB/4, pri čemu je klasa OSB/1 samo za unutarnja oblaganja i izradu namještaja, OSB/3 za konstruktivne obloge u vlažnoj okolini, a OSB/4 za nosive konstrukcije u vlažnoj okolini. Emisija formaldehida je u klasi E1 što znači manje od 8 mg formaldehida po 10g materijala.

OSB ploče najviše se primjenjuju za konstruktivna oblaganja zidova, podova i krovova, za dijelove drvenih konstrukcija, a u građevinarstvu i za izradu oplate betonskih konstrukcija. Tipična primjena je prilikom zatvaranja nosivih drvenih konstruktivnih roštilja bilo na vertikalnim zidovima, bilo na krovnim plohama ili kao slijepi podovi preko drvene ili bilo kakve druge nosive rasponske konstrukcije. Tako primijenjene OSB ploče ne samo da zatvaraju nosivu konstrukciju i daju podlogu za daljnju obradu, već jednako tako poboljšavaju njena nosiva i sva druga u građevinarstvu bitna svojstva.

Uz ovu skrivenu primjenu OSB ploče dakako mogu biti i vidljive, odnosno mogu biti materijal za uspješnu primjenu u interijerima. Vidljivi i raspršeni komadići drveta imaju svoju estetsku specifičnu težinu i kad se na promišljeni način usklade se tipom i/ili sadržajem interijera mogu rezultirati izuzetno efektnim i zanimljivim ostvarenjima. Ploče se mogu ostaviti neobrađene, mogu se lakirati bezbojnim lakom, a mogu se i obojiti u bilo kakvu željenu boju.

Svaka od tih obrada, ili nedostatak iste vodi u različite smjerove oblikovanja interijera. Neobrađene ploče odaju dojam nedovršenosti i čekaju da ih dovrši habanje koracima po podovima ili prstiju na zidovima ili namještaju – industrijski ili hipstersko-bezglutenski stil. Ako se ploče lakiraju iverje počinje zračiti drvetom i prirodom, neobrađenom, ali ipak obrađenom, za vikendice, ljubitelje prirode, lovce, ali ili show room nekog ambicioznijeg OPG-a. I na kraju obojeno sa slobodno određenim stupnjem reljefnosti iverja, evo nas opet u drugoj industriji i garažnom looku ili garage-rock stilu s očekivanom grafikom i tipografijom po zidovima.

Bilo koji stil, stav, ili njegov nedostatak naše OSB ploče će mirno otrpjeti i služiti svojoj svrsi, taložeći na sebi slojeve boje, laka, te ovakve ili onakve kreativnosti. Jednako tako je i s namještajem od OSB ploča. Dizajnerske police ili najobičnije police za smještaj alata, časopisa, dječjih igračaka, gajbi s povrćem, ali i najskupljih Harman-Kardon ili Bang & Olufsen audio komponenti. Stolovi, ormari, vrata bit će ili u skladu s ostatkom našeg namještaja ili pak činiti samo dio koji svojom grubošću naglašava eleganciju tamo nekih drugih elemenata izvedenih od uobičajenih materijala…

Već neko vrijeme u krugovima orijentiranim na dizajn i opremanje interijera, kao i na proizvodnju namještaja piše se i govori o Fenixu, novom čudesnom materijalu sa svojstvima koje su na granici idealnih. Pri opisivanju se rabe i tipične buzzwords kao “nanotech” i “termal healing” (toplinsko zacjeljivanje). Što je od svega toga točno i radi li se o stvarno idealnom materijalu pokazat ću u nastavku. Pravo ime materijala je FENIX NTM (NTM – NanoTechMaterial), a proizvođač je talijanska tvrtka Arpa Industriale S.p.A. i za divno čudo i za razliku od nebrojenih suprotnih slučajeva, sve ovo navedeno u uvodu je uglavnom točno. Među najznačajnijim svojstvima su:

• Izrazito nizak postotak odraza svjetla i ekstremno mat površina – 0,2 glossa pod kutem od 20o, 1,5 glossa pod kutem 60o i 10 glossa pod kutem gledanja od 85o.
• Zacjeljivanje površine i uklanjanje ogrebotina izlaganjem visokim temperaturama.
• Otpornost na stvaranje mrlja i otisaka prstiju.
• Površina mekana na dodir.
• Otpornost na ogrebotine i habanje.
• Otpornost na visoke temperature.
• Otpornost na kiseline, otapala i ostale kemijske proizvode za kućanstvo.
• Antibakterijska površina.

Proizvod također ima i certifikate – NSF za kontakt s hranom, Greenguard IAQ za nisku emisiju štetnih tvari, kao i IMO MED za primjerenost primjene u brodogradnji.

Da bi se uklopili u opći trend uporabe mat materijala u opremanju interijera mnogi proizvođači su krenuli različitim putevima u svrhu postizanja savršene mat površine. Razvojni tim Arpa Industriale se hrabro odlučio za primjenu nanotehnoloških postupaka.

Nanotehnologija je znanstvena/inženjerska disciplina koja se bavi istraživanjem, razvojem i primjenom struktura i uređaja na molekularnom nivou veličine, odnosno u granicama dimenzija u rasponu od jednog do 100 nanometara (1 nanometar = 10 -9 m, milijarditi dio metra). Osnovni sastav FENIX NTM je akrilna smola najnovije generacije obrađena na način da se na površini stvaraju pore/neravnine u nano razmjeru, a ne u mikro razmjeru kao kod ostalih materijala. Tako dobivena površina se dodatno obrađuje elektronskim snopovima koji očvršćuju površinu i omogućavaju unakrsno povezivanje lanaca polimera od kojih se sastoji osnovni gradivni akrilni materijal. Iz toga proizlaze sve glavne karakteristike novog materijala. Površina je izrazito čvrsta, nano pore rezultiraju perfektnim mat izgledom, a čestice prašine, bakterije, kapljice vode i ostalih kemijskih agenasa su jednostavno prevelike da bi prodrle u nanopore i u njima se zadržale.

Nano pore omogućuju i svojstvo toplinskog zacjeljivanja ogrebotina. Naime, visoka temperatura podiže energetski nivo sastavnih čestica mikropora što uzrokuje njihovu preraspodjelu i promjenu položaja. Pri povratku na stanje niže energije čestice se vrate u, statistički gledano, isti položaj. Rezultat tih nano pomaka je jednostavno nestajanje ogrebotine, a promjena položaja na nano razini golim okom je nevidljiva tako da meterijal nakon tretmana izgleda jednako kao i prije, samo s uklonjenom ogrebotinom. Najjednostavniji način podizanja energetskog nivoa je primjena najobičnijeg glačala i to na način da se preko ogrebotine postavi navlaženi papirnati ručnik i preko njega pređe nekoliko puta vrućim glačalom. Nakon toga površina se obriše suhim ručnikom i ogrebotine više nema… Jednokratno izlaganje visokim temperaturama ne bi smjelo trajati duže od 10 sekundi, a ukupno zagrijavanje je ograničeno za temperaturu od 120oC na najviše 30″, a za
temperaturu od 180oC na najviše 10″. Jasno, moramo imati u vidu da ne postoji neuništivi materijal, tako da ako ogrebotinom, odnosno u ovom slučaju rezom, narušimo strukturu površine, takvo oštećenje se ne može popraviti.

Održavanje je krajnje jednostavno. Manje nečistoće i tragovi habanja mogu se ukloniti magičnom spužvom (spužvica od melaminske pjene) ili naprosto kuhinjskim papirnatim ručnikom. Ako su mrlje značajnije može se koristiti bilo koji odmašćivač za domaćinstvo, nakon čega se površina ispere mlakom vodom i krpom od mikrovlakana.

FENIX NTM je namijenjen za oblaganje vertikalnih i horizontalnih površina, namještaja, a mogu se oblagati i zakrivljene površine (stolice, klupe). Područja primjene su u poslovnim prostorima svih vrsta (zdravstveni, turistički i uredski i drugi objekti), kao i u stanovanju za kuhinjski, kupaonski i sav ostali namještaj, vrata, zidove, uključujući i zidnu oblogu uz kuhinjsku radnu ploču.

Proizvodni program ide od jednostrano obloženih ploča/listova debljine 0,9 mm, preko jednostrano obloženih ploča debljine 1,2 mm s jezgrom u istoj boji, sve do samonosivih ploča debljine 10 ili 12 mm koje mogu biti jednostrano ili dvostrano obložene i s jezgrom u boji dekora ili sa crnom jezgrom. Dimenzije ploča su 4200/1600 mm ili 3050/1300 mm. Koja će se debljina i koja dimenzija ploče primijeniti ovisi o samom dizajnu pojedinog elementa ili kompozicije.

O primijenjenom načinu izvedbe ovisi i konačna cijena, a kao orijentacioni primjer može se uzeti tipična primjena formiranja jednostrano obložene ploče koja se sastoji od FENIX NTM laminata debljine 0,9 mm, prešanog na nosivu ploču od MDF-a sa oblogom od kontra laminata sa stražnje strane. Cijena takve ploče iznosila bi oko 520 kn/m2 s PDV-om, što je oko 3 puta skuplje od standardnih ploča od oplemenjene iverice. Na prvi pogled djeluje jako skupo, no moramo imati u vidu da je ta cijena još uvijek u okviru cjenovnog razreda ostalih prestižnih materijala.

Na raspolaganju imamo dvadesetak boja/dekora: 3 vrste bijelih, toplo i hladno, svjetlo i tamno sivih, bež u gradaciji prema tamnosmeđoj, jedan tamno crveni, jedan tamno plavi i crni. Naglasak je na tamnim bojama koje bolje odgovaraju mat strukturi materijala. Imamo i 4 dekora (Doha serija) s inkorporiranim svjetlucavim mrljicama koje na elegantan način prodiru kroz mat površinu.

Sve ove nabrojene tehničke kakrakteristike zapravo ne bi imale smisla da ih ne prati jednako dobra druga komponenta, a to je estetski izgled. Neprozirnost, upijanje ambijentalnog i akcent svjetla i njegova transformacija u do sad neviđenu dubinu boje je upravo spektakularna. Pod prstima osjećamo mekanu plošnost, a nježnost dodira ubrzo preraste u dojam da diramo samu materijaliziranu boju.

Ove godine Arpini inžinjeri su otišli i još jedan korak dalje. Na tržište je uveden novi materijal FENIX NTA (NTA – NanoTechAlloy, nanotech slitina). Tehnologija proizvodnje i svojstva su ista kao i kod FENIX-a NTM, samo što je u završne slojeve uklopljen posebno obrađen metalni list tako da sad imamo i dekore s izgledom brušenog metala. Bez obzira na to što u sebi sadrži metal, materijal je još uvijek izuzetno otporan na otiske prstiju i može se obrađivati standardnim alatima za obradu ploča za izradu namještaja.

Dakle, sad kad smo demistificirali ezoteriju tehničkih detalja proizvodnje i uvjerili se u besprijekornost njegovih svojstava i pojavnosti možemo stvarno reći da imamo posla s čudesnim materijalom, ili još bolje s pametnim materijalom kako to voli naglasiti njegov proizvođač. Na estetskom planu mogu mu konkurirati samo vrhunski obrađeni prirodni materijali (kamen, umjetnički obrađeno staklo i drvo), na tehničkom planu obrade i ugradnje ponaša se kao svaki drugi standardni materijal. Kad sve to uzmemo u obzir i relativno visoka cijena njegove primjene postaje stvarno relativna. Ne smijemo pri tome zanemariti ogromne resurse uložene u razvoj takvog materijala, a ni onu posebnu napetost uzrokovanu time da baratamo high-end/high tech proizvodom koja nije prirođena samo tehnološkim freakovima. Neki imaju iPhoneX, neki voze Lexus, na ruci imaju Breitling – mi, eto, imamo FENIX NTM i FENIX NTA…

…..

Svi grafički prilozi su iz izvora tiskanih i/ili elektronskih marketinških izdanja publiciranih od strane Arpa
Industriale S.p.A. Sva prava intelektualnog vlasništva pripadaju Arpi i/ili njihovim partnerima.

Credits:

1. Varenna | Poliform, Milan Design Week 2015
2. Arrital, Milan Design Week 2015
3. FENIX NTM Nero Ingo & Bianco Kos for Office application
4. Mediterraneum, SCIC cucine, Grigio Londra & Rovere Wood
5. Mo.Mi.Lab, R.C.R. Eurobagni, design by R.C.R
6. Valcucucine, Milan Design Week 2016
7. Monolite, SCIC cucine, Nero Ingo & marmo Carrara

Biranje materijala i boja za namještaj kojim ćemo urediti naš novi stan, poslovni prostor ili samo jednu prostoriju često zna biti vrlo zahtjevan zadatak. Suočeni s bogatim mogućnostima izbora znamo se izgubiti u obilju ponude i ono što bi trebalo predstavljati užitak i zadovljstvo pretvori se u zamoran i dosadan posao. Ona prvotna briljantna ideja koju smo imali izgubila se u moru opcija, a psiholozi kažu da se ljudska pažnja može usredotočiti na samo 5 – 7 objekata istovremeno.

Veliki proizvođači materijala za izradu namještaja su itekako svjesni tog problema i trude se na različite načine potencijalnim kupcima olakšati izbor među par stotina različitih boja i dekora. U Eggeru su tako svoju novu kolekciju predstavili u više različitih grupa, svaku u okviru svog konteksta, a razvili su i posebnu aplikaciju za slaganje kombinacija pod imenom VDS (Virtualni Dizajn Studio). Ideja je vrlo jednostavna – na 3D modelu imaginarnog interijera omogućiti kupcima lijepljenje tekstura s bojama i dekorima iz cjelokupne kolekcije. Kao i većina jednostavnih ideja i ova ima iza sebe sofisticiranu tehničku podlogu koja pomaže ostvariti dvije najvažnije funkcije a to su interaktivnost i vjeran, realističan prikaz. U implementaciji su korištena sva moderna dostignuća iz CGI (Computer-generated Imagery – računalno stvarano slikovlje) tehnologije, koja se inače koristi u visokobudžetnim filmskim projektima, računalnim igrama te vrhunskim tehničkim i arhitektonskim simulacijama. Kako neupućeni promatrač vjerojatno neće i ne može primijetiti korištene tehnološke značajke, upozorit ću samo na neke koje se pri pažljivom drugom pogledu jasno raspoznaju i uočavaju. To su redom: vjerna simulacija dnevnog svjetla i umjetne rasvjete, s mekanim sjenama, odrazima i lomovima svjetlosti, točno primijenjeno prespektivno izobličavanje tekstura te antialiasing – uklanjanje iskrzanih/stepenastih rubova na kosim bridovima i teksturama.

Aplikacija se otvara i odvija unutar web preglednika na računalu ili na pametnom telefonu (podržani su i Android i iOS operativni sustavi). Početni prozor nam nudi odabir interijera na kojem ćemo se okušati u našoj kreaciji i ispitivanju kombinacija. Interijeri su podijeljeni u dvije grupe: privatne – sa svim prostorijama unutar stana i javne – s karakterističnim primjerima poslovnih prostora – uredi, trgovine, hoteli, itd. Ponuđeni interijeri su prekrasno dizajnirani s pažljivo odabranim omjerima zastupljenosti vertikalnih i horizontalanih površina, omjerima između površina “naseljenih” namještajem i praznih površina podova i zidova, sve u svrhu toga da bi bolje doživjeli međusobne odnose dekora/boja i istodobno njihovu interakciju s ostatkom prostora. U velikoj većini primjera kombinirano je dnevno svjetlo i umjetna rasvjeta kako bi se dobio dojam o ponašanju dekora pri različitom osvjetljenju i pod izravnim svjetlom, odnosno u sjeni.

Nakon odabira interijera otvara nam se glavni radni prozor s velikom slikom i klikabilnim točkama koje služe za aplikaciju boja/dekora na pojedine elemente namještaja, a možemo mijenjati i boje/dekore poda i boje zidova i stropova. Kad smo završili s kombiniranjem možemo našu kreaciju spremiti, pripremiti za tisak u PDF i JPG formatu i podijeliti putem društvenih mreža. Datoteke za tisak pohranjuju se lokalno na naš uređaj, a sam projekt se pohranjuje u oblaku i možemo mu pristupiti kasnije putem ID broja kojeg nam program pošalje na našu odabranu e-mail adresu.

Klikom na referentnu točku otvara nam se prozor za odabir boja/dekora. Dostupni su svi dekori iz postojeće kolekcije za namještaj i podove kao i stotinjak boja za zidove i stropove. Radi lakšeg snalaženja dekori su podijeljeni u grupe, možemo kreirati i vlastiti skup omiljenih dekora, a u tom dijelu možemo mijenjati i orijentaciju postavljanja.

S obzirom da je na većinu ponuđenih interijera ponuđen pogled koji obuhvaća relativno veliki prostor događa se da neki, pogotovo drvni dekori izgube detalje radi položaja u dnu vidnog polja. Da bi bolje sagledali detalje i pobliže ispitali odnos dekora svaki od ponuđenih predložaka ima jedan ili više pogleda iz bliže prespektive.

Ako smo neodlučni u izboru ili želimo na istom predlošku usporediti i odvagnuti dvije različite kombinacije, program nam omogućava i tu opciju. Glavni prozor se podijeli u dva dijela i na svakom od njih možemo aplicirati različite dekore, a razdjelnu liniju možemo pomicati lijevo-desno i tako dobiti najbolji mogući uvid u to što nam koja od kombinacija nudi.

Iako bi se iz gornjeg opisa moglo zaključiti drugačije, program je izuzetno jednostavan za korištenje, organiziran je krajnje intuitivno i već nakon par minuta istraživanja opcija možemo ga koristiti u njegovoj punoj funkcionalnosti. Verziji na hrvatskom jeziku možemo pristupiti putem slijedeće poveznice: http://vds.egger.com/?country=hr

Da bih prikazao VDS na djelu na slijedećih par primjera pogledat ćemo interijere s izrazito različitim konfiguracijama i različitim konceptom primjene dekora.

Razigrana, gotovo ekstravagantna kuhinja/boravak. Puno dnevnog svjetla, puno stakla i pripadajućih refleksija, negativni i pozitivni volumeni. Što učiniti? Sve u sivo… Da, ali s različitim teksturama – beton – Cascina pinija sa svojim godovima – na trećem volumenu lanena tekstura. Na kraju sve smirimo s šumsko zelenim horizontalama. Razigrano, ali pod kontrolom.

Na drugom primjeru imamo spavaću sobu sa zidovima alabaster boje, na dijelu obloga imamo ploče u boji sivog kamena, a ostatak obloga, krevet, ormar i pod izvedeni su u dekoru hrasta. Dosadna i uspavana soba kao što joj ime i dekori kažu. Tablete za spavanje nisu potrebne… No, odabrani samozatajni Kansas hrast, pod izravnim osvjetljenjem počinje zračiti intenzivnim žutim i svjetlosmeđim tonovima i tako probudi i sebe i nas. Drži nas budnim dok noću čitamo i budi ujutro kad ga sunce osvjetli, treba samo razmaknuti one zavjese na prozoru…

Slijedi kut dnevnog boravka sa kliznim vratima u dekorima Tirolsko plava i Bamenda. Prestrogo, bez obzira na afričko porijeklo Bamende.Trebamo samo dopustiti da svjetlo kroz krovni prozor osvijetli bijele police i brušeni aluminij na kliznim vratima i da oba dekora oslobode sve svoje skrivene tonove boja aktiviranih dnevnim svjetlom.

Osim osnovne funkcije odabira i kombiniranja dekora, ono što je posebno dobro kod ove aplikacije je što kod prosječnog korisnika podiže osvještenost o tome kako interijer zapravo funkcionira u dizajnerskom smislu. Odnosi boja i volumena u vertikalnom, gore-dolje smjeru, horizontalna, lijevo-desno ravnoteža, što smjestiti u prvi plan, a što i koliko u dno prostora, sve to, ali i više od toga, lijepo se vidi iz ponuđenih predložaka, ali tek nakon nakon što se malo poigramo s razmještajem ovih boja ili onih dekora. Možemo isprobati onu našu početnu, briljantnu ideju, ali nitko nam ne smeta da istražimo i ideje/kombinacije koje nam nikad nisu ni padale na pamet i tako osim interijera istražimo malo i same sebe. Ili, ono za što su profesionalnim dizajnerima trebali mukotrpni sati modeliranja, ljepljenja tekstura i podešavanja osvjetljenja sad je svima dostupno na samo par klikova mišem.

Kao jedan od elemenata uređenja podovi su oduvijek imali posebno mjesto i često su se tretirali i promatrali odvojeno od ostatka interijera u tehničkom, ali i u oblikovnom smislu. Arhitekti su u okviru glavnog projekta morali specificirati gornji sloj poda i podovi su izvođeni u skladu s osnovnim projektom. Tako smo navikli da su nam podovi u interijeru uglavnom unaprijed zadani i izvedeni, a mi se u uređenju moramo njima prilagoditi. Sve to je rezultiralo time da smo svjesno ili nesvjesno skloni oprostiti veća ili manja odstupanja izgleda poda u odnosu na opći dojam interijera. U zadnjih nekoliko godina to se malo promijenilo jer izvođači često prepuste krajnjem kupcu izbor podova. No, kako rijetko tko u toj fazi ima razvijen koncept ili projekt uređenja, opet imamo sličnu situaciju, malo ublaženu time da smo sami odabrali podove, ali još uvijek nismo,niti možemo biti sigurni u to da će podovi biti savršeno uklopljeni u odabrani koncept. Nadalje, uvriježen kocept biranja podova je – nekoliko vrsta keramike ili kamenih ploča za hodnike, kupaonu i kuhinju i po jedna vrsta za dnevnu sobu i spavaće sobe. Znalci će znati odabrati sve to da se savršeno uklapa, oni koji nisu znalci odabrat će po osobnom ukusu ono što im se dopada i svi će biti zadovoljni. No ostaje činjenica da je horizontala našeg interijera rascjepkana i narezana bez one fine povezanosti, zaokruženosti i vizualnog kontinuiteta kojem smo se skloni diviti kad gledamo vrhunski izvedene interijere…

Ono što nam se nudi kao savršeno rješenje za elaborirane probleme je uporaba laminatnih podova. Naime, veliki svjetski proizvođači podova u svojoj standardnoj ponudi imaju proizvode koji su ciljano razvijeni upravo u tu svrhu. Egger tako ima seriju od tri različite vrste podova od kojih svaki svojim karakteristikama minuciozno i sustavno rješavaju svaki od problema koji se mogu javiti prilikom popločenja bilo koje prostorije u stanu ili u poslovnom prostoru, istodobno dijeleći isti ili sličan dizajn boja dekora i površinske obrade.

Reći će netko – laminatni podovi i podići obrve, jesu li to oni isti škriputavi, ispresavijani podovi, s iskrzanim rubovima na uzdužnim fugama i zijevajućim poprečnim fugama, koje se pojave nakon par koraka? Dobro pitanje i prizivanje na oprez… Tri su glavna razloga koji uzrokuju navedene mane – loše pripremljena podloga, primjena tipa poda koji nije primjeren za opterećenje korištenja i konačno tehnološka neasavršenost. Međutim, ovi novi proizvodi o kojima govorim sa starim materijalima dijele zapravo samo ime. Temeljem iskustva od više desetljeća i primjenom potpuno novih materijala uspješno su eliminirane sve mane.

Egger PRO Design podovi

Vrlo tanke podne ploče, debljine samo 5 mm, razvijene za primjenu u prometom jako opterećenim prostorima, klasa 33. Nosivi sloj je dvostruko brtvljena UWF ploča, a gornji je od termoplastičnog poliuretana (TPU). TPU je izuzetno čvrst, otporan na vlagu, ogrebotine i habanje, a ima i svojstvo samopopravljanja (selfrepair) koje proizlazi iz njegove mikrostrukture unakrsno vezanih krutih i elastičnih kopolimera. Takva struktura se pod utjecajem sile deformira, ali nakon njenog prestanka se rekonstruira i vraća u prvobitno stanje. Zbog svoje male debljine i PRO Design podovi su pogodni za adaptacije.

Egger PRO Comfort podovi

Sendvič od dva sloja mekanog materijala između kojih je izuzetno čvrsti sloj koji na sebe preuzima opterećenje i sprečava valovite deformacije. Mekani slojevi su od pluta, a čvrsti sloj od HDF (High Density Fiberboard). Gornji pluteni sloj svojom elastičnošću osigurava mekoću poda pod koracima, a na njemu se nalazi sloj laminata sa tiskanim dekorom i vanjskim slojem za zaštitu dekora od djelovanja ultraljubičastih zraka. Donji sloj pluta osigurava da se topot ne prenosi na podlogu, odnosno na nosivu konstrukciju. Svi slojevi zajedno tako čine kompozitne ploče s izuzetnim svojstvima mehaničke stabilnosti, toplotne i zvučne izolacije.

Egger PRO Laminat podovi

Ovaj pod je po svom sastavu najbliži standardnim laminatnim podovima s tim da su najveća poboljšanja omogućena izuzetno čvrstim nosivim slojem od HDF i najgornjim slojem koji na sebe preuzima i amortizira djelovanje stalnih i trenutne sila (te ima vrhunska svojstva otpornosti na habanje). Posebna inačica ove vrste poda je Aqua+ pod koji se zahvaljujući posebno razvijenom srednjem sloju može postavljati i u vlažnim prostorima kao što su kupaone i kuhinje. Također, zahvaljujući svojim mehaničkim karakteristikama pogodan je i za postavljanje na mjestima na kojima nam se ispod završnog sloja poda nalaze dodatna toplinska ili hidroizolacija, kao i sustav podnog grijanja.

Sve vrste Eggerovih podova dijele slijedeće zajedničke karakteristike:

• Dugotrajnost i postojanost boja čak i u slučaju dugotrajne izloženosti sunčevom svjetlu.
• Mehanička stabilnost i postojanost.
• Protuklizna površina.
• Kontrola kvalitete iznad propisanih standarda. Kvaliteta svake pojedine ploča je provjerena prije isporuke.
• Odlična zvučna izolacija.
• Dugotrajni jamstveni rokovi.
• Održiva proizvodnja i stopostotna mogućnost recikliranja.
• Materijali proizvedeni od prirodnog drveta sa sadržajem od 0% PVC-a.

Dizajn i dekori

Dizajnerskim pristupom se pokušalo konačni izgled poda što više približiti realnom izgledu stvarnih podova. Pokriveni su manje više svi poznati načini slaganja daščica koje se pojavljuju kod slaganja klasičnih drvenih podnih obloga s karakterističnim fugama. Dimenzije lamela su 250/24 cm, 130/24 cm, 130/19 cm i 130/13 cm. Velike lamele su pogodne za popločavanje velikih površina, dok najmanje uspješno sugeriraju klasično parketno polaganje.

U kolekciji prevladavaju drvni dekori, ali imamo i dekora sa simulacijom kamenih ploča. Drvni dekori su tako dobro pokriveni da praktički ne možemo zamisliti neki drvni dekor kojeg nećemo naći u okviru Eggerove kolekcije. Imamo tako svijetle i tamne dekore, listače i četinare, mirne i razigrane, decentne i rustikalne, s klasičnim drvnim greškama i devijacijama – kern, bjelika, napuknuti godovi, s rupicama od mušice, pjeskarene, četkane, vintage i used look, pa čak i šarene i s efektom stare boje. Svi drvni dekori su tako vjerno reproducirani i još dodatno oživljeni površinskim teksturama da ih jedva uspijevamo razlikovati od njihovih izvornih prirodnih uzora. Upravo na implementaciji novih dekora vidi se i najveći iskorak u odnosu na prethodnu generaciju podnih obloga koja nije mogla sakriti svoj pomalo plastični dojam, kao i činjenicu da se radi o reprodukciji prirodnog materijala vidljivoj već na prvi pogled.

Konačni zaključak bi bio da su laminatni podovi postali tehnološki napredan, pouzdan i svestran proizvod, s vizualnog aspekta gotovo savršen. Različite tehničke karakteristike i ogroman broj dekora sada nam omogućavaju savršenu i preciznu kontrolu podnih obloga kakva primjenom klasičnih materijala jednostavno nije moguća. U novim prostorima, a pogotovo prilikom adaptacije postojećih prostora u kojima je potrebno zamijeniti dotrajale, oštećene ili jednostavno zastarjele obloge, otvara nam se mogućnost da i podovi konačno postanu i tehnički i oblikovno sastavni dio integralnog dizajna.

Moguće načine primjene pokazat ću na primjerima tipičnih dijelova stambenih prostora.

Kuhinja, blagovaona i dnevni boravak, čija integracija je prije par godina bila tek trend, sada je već postala ustaljeni obrazac. Primjenom laminatnih podova integraciju možemo naglasiti istim dekorom poda, ali sa različitim vrstama. U dnevnom boravku mekani i topli Comfort pod klase 31, u blagovaoni izdržljivi Design pod klase 33 i u kuhinji Aqua+, nepromočivi klase 32. Dekore iverala na mobilijaru ćemo uskladiti s dekorima poda, a budući dolaze iz istog dizajnerskog pogona to neće biti preteška zadaća. No, možemo otići korak dalje s obzirom na to da postoje dekori podova i iverala koji su jednaki ili su iz iste grupe s programiranim diskretnim razlikama. Tako pojedine vertkalne elemente možemo izvesti kao da izrastaju iz poda, što je posebno pogodno za kuhinjske pultove, korpuse ugradbenih pećnica i hladnjaka ili stranice regala ili blagovaonskih vitrina i pregrada.

U tipičnoj konfiguraciji spavaćeg trakta obično imamo jednu ili više spavaćih/dječjih soba spojenih hodnikom (degažmanom) na kojeg se nastavlja i kupaona. Za spavaće sobe se očekuje Comfort pod klase 31, u hodniku Laminat pod klase 31 i onda nema razloga da se taj s istim dekorom ne “pretoči” i u kupaonu, ovaj put u Aqua+ varijanti. Kupaona tako postaje “bliža” ostaku stana, nema više hladne keramike i slobodno možemo pretrčavati bosi. Sanitarni uređaji pričvršćeni na zid i odmaknuti od poda za uobičajenih 20-tak cm će odigrati svoju ulogu u naglašavanju vizualne prozračnosti, ali i omogućiti detekciju svake kapljice vode.

Pretakanje podova pogotovo ima smisla ako je kupaona izravno povezana sa spavaćom sobom, kroz garderobni dio ili bez njega. I ovdje, kao i u kuhinji, dekori namještaja će biti usklađeni s dekorom poda, a vertikale i pregrade mogu biti od iverala u istom dekoru kao i pod. No, oprez, za obitelji s dvoje ili više male djece “pelenaša” i/ili aktivnih sportaša, u bilo kojem broju i kombinaciji, kad je perilica rublja i tuš praktički u stalnom pogonu, tu nema mjesta za laminatni pod, moramo se snaći s keramičkim pločicama.

Prilikom odluke o izboru laminatnih ili klasičnih podova bilo bi dobro imati u vidu i slijedeće. Laminatni podovi su ekološki prihvatljiv i održiv materijal, a nakon završenog proizvodnog i eksploatacijskog ciklusa ostavljaju znatno manji volumen za zbrinjavanje. Isto tako, ugradnja laminatnih podova je znatno jednostavnija i brža od izvedbe klasičnih podova.

Odabrati ili ne? Tradicionalisti će i dalje brusiti i lakirati parkete i fugirati keramiku. Oni drugi, pogotovo dinamične i mlade osobe, često natjerane i grubom stvarnošću adaptacije, rado će odabrati laminatne podove. I imati će što odabrati…

…

Sve Eggerove podove, kao i njihove kombinacije s dekorima iverala, možete provjeriti na interaktivnom
servisu VDS on line, putem poveznicei http://vds.egger.com/?country=hr. Prikazani primjeri slaganja podova i
dekora namještaja napravljeni su uz korištenje VDS aplikacije.

Kako odabrati boje

Boje, boje, boje… Svi o njima sve znaju. Odabrati boju – bar to nije teško. No, kad dođemo pred zid (koji put i doslovno – pred zid naše blagovaone ili ureda) i moramo se odlučiti i preuzeti odgovornost nad odlukom, nastaju problemi. Naša omiljena boja baš i ne funkcionira dobro u interijeru, a još moramo odabrati i neku s kojom ćemo je kombinirati… Neki se u tome dobro snalaze, neki misle da se snalaze, ali većina baš i ne… Tome se zapravo uopće ne trebamo čuditi. Boje su jedna od osnovnih komponentni načina na koji doživljavamo svijet. Ni znanstvenici ni stručnjaci nisu do kraja suglasni oko definiranja boje, njenih značenja i interpretacija i zato i postoje brojni sustavi označavanja, razvrstavanja i ostalog. Svi smo se kad tad susreli sa RAL, RGB, CIELAB, PAL ili nekim drugim sustavom koji na različite načine pokušavaju uvesti reda u tu kompleksnu materiju. A sve je počelo skromno, početkom stoljeća kad je Henry Ford rekao: “Da, možete naš automobil dobiti u bilo kojoj boji dok je ta boja crna”, da bi evoluiralo početkom 80-tih kad su Benetton i Apple na velika vrata i eksplicitno uveli boje u svijest širokih masa potrošača. Danas je boja sveprisutna, jako nam je važno kakav prikaz boje imaju naši pametni telefoni, televizori. Velika većina modernih autora eksperimentira s postavkama boja u svojim video i filmskim ostvarenjima, a boje se sad nalaze i tamo gdje ih ne očekujemo. Programi boja su najčešće projekti pomno razrađeni od strane dizajnera i drugih autora i uglavnom odišu elegancijom i skladom, no imamo i drugu stranu medalje. Najbolji primjer za to je tenis, nekad bijeli sport, bijela oprema na travnatim ili zemljanim terenima. Umjetne podloge sad se proizvode u svakojakim izražajnim bojama, a proizvođači sportske opreme, ne samo u tenisu, kao da se natječu tko će izbaciti neskladniju kombinaciju boja…

No, što s bojama u našim interijerima? Tu moramo postupati oprezno i promišljeno i ne nasjedati na opće sugerirano šarenilo i modne trendove konfekcije i medija. Trend boja naše najnovije majice, haljine ili smartphonea bit će u modi možda još godinu, dvije, a u interijeru ćemo živjeti uz nju višestruko duže. Vjerojatno će nam dosaditi ili se previše nametati i iskakati u odnosu na raspored i opći tonski ugođaj kojeg nosi ostatak boja. Ako već imamo svoju omiljenu boju s kojom želimo obilježiti naše okruženje, najbolje ju je omekšati zatamnjivanjem – dodavanjem crne iili posvijetliti – “pastelizirati” dodavanjem bijele.

Što ćemo od toga odabrati ovisi o tome u kojem pravcu želimo da se kombinacija razvija – tamnijem ili svjetlijem. Postupak možemo provesti mentalno, u mašti, ako ispred sebe imamo tonsku kartu proizvoda koje želimo upotrijebiti i tako izravno napraviti odabir. Još bolje i lakše je da taj postupak provedemo uz pomoć nekog od programa za crtanje/slikanje ili obradu fotografija. Nije nužno da to bude neka profesionalna aplikacija kakva je recimo Photoshop, sasvim dovoljan će biti i neki od rudimentalnih programa koji obično dobivamo s operativnim sustavom našeg računala, tableta ili smartphonea, a postoje i brojni on line servisi u kojima se sve odvija u okviru web preglednika. Ako našu kreaciju uspijemo i isprintati, onda ćemo dobiti i “čvrstu dokumentaciju” s kojom se možemo uputiti i upustiti u odabir boja u izložbenim salonima.

Problemu možemo pristupiti i na drugi način. Svaki proizvođač na svojim internetskim stranicama ima uzorke boja koje možemo koristiti, a možemo i izravno snimiti uzorke u izložbenim salonima. Alatom za odabir boja (color picker) u našem programu odaberemo boje za koje želimo istražiti mogućnost kombiniranja i u takvim bojama napravimo par geometrijskih likova, obično kvadratića, poredamo ih jednog do drugog i vidimo kako surađuju. Još ako naš program ima alate, tzv. filtere za variranje odnosa svjetline, zasićenja ili nečeg drugog, njihovim apliciranjem možemo dodatno ispitati kako se naša kreacija ponaša u različitim scenarijima količine svjetla i zasićenja boje.

Jasno je da ćemo željeti upotrijebiti i drvne dekore, a postupak istraživanja i u tom slučaju bi trebao biti isti. Naime, koliko god drvni dekor može izgledati šareno i bogato sa svojim godovima i venama, on uvijek ima svoju osnovnu boju koja ga određuje. Odaberemo njegovu karakterističnu boju i apliciramo je na jedan od objekata i kombiniramo s ostalim bojama. Najlakša metoda za to je da se slika drvnog dekora kojom raspolažemo maksimalno zamagli (blur) i odabere boja koja će se takvim postupkom iskristalizirati.

Možda ovi postupci na prvi pogled djeluju komplicirano i tehnički/informatički zahtjevno, no sve aplikacije kojima se možemo poslužiti su izrazito lake za korištenje i za desetak – dvadeset minuta ćemo njima dovoljno ovladati da nam posluže u našim nakanama.

Malo pažnje treba posvetiti i bojama zidova. Često smo skloni zidove obojiti u neku od omiljenih boja, stropove također, a koji put se dogodi da imamo zidove čak i u različitim bojama. Takva situacija je nepovoljna iz najmanje dva razloga. Jedan od njih je problem održavanja jer koliko god su suvremene boje otporne i postojane, one se ipak promijene pod utjecajem UV zraka, masnih para i ostalih štetnih utjecaja. Prilikom redovnog održavanja i osvježavanja boja na zidovima vjerojatno nikad nećemo moći dobiti izvornu nijansu boje bez obzira na to što su proizvođači boja postigli savršenstvo u njihovom miješanju. Drugi, u ovom kontekstu važniji, problem je što boje zidova/stropova isijavaju svoju boju i utječu na boje koje smo primijenili u oblikovanju namještaja. Mehanizam čovjekovog doživljaja boja je takav da se mi sjećamo koje smo boje odabrali i prilikom boravka u interijeru nesvjesno pokušavamo dozvati te izvorne boje umjesto ovih izmijenjenih. Mentalni umor koji se prilikom toga javlja je jedan od glavnih razloga zbog kojeg se u nekim interijerima osjećamo dobro i ugodno, a u nekima baš i ne. Osim toga puno je lakše uskladiti dvije ili tri boje namještaja, nego tri, četiri ili više ako moramo uzeti u obzir i boje zidova. Taj problem najlakše rješavamo tako da sve zidove ostavimo u bijeloj boji, a ako već želimo veliku plohu boje na zidu ili stropu njih možemo obložiti nekim od materijala koji smo iskoristili za izradu namještaja.

Za one koji vole biti u trendu slijede Pantone boje godine, odabrane od strane te organizacije koja se studiozno bavi svim aspektima standardiziranja i uporabe boja i ima veliki utjecaj na sve industrijske grane kojima je odabir i primjena boje od velikog značaja.

Uređujemo naš novi ili osvježavamo postojeći životni prostor i nakon posjeta izložbenim salonima odabrali smo svoju omiljenu boju ili više njih. Lijepo…, sad te boje moramo samo uskladiti i rasporediti, uklopiti s postojećim i donijeti konačnu odluku. Ono što smo uglavnom imali u vidu su boje najvidljivijih elemenata, a to su fronte tj. vrata ormara, ormarića, polica i ladica, no čekaju nas stranice tih istih elemenata, leđa, podnožja, a ne smijemo zaboraviti ni boju zidova, podova, prozorskih klupčica, zavjese, sva sreća, dolaze najzadnje kad je sve gotovo. Puno je to varijabli koje
moramo imati u vidu i zna se dogoditi da neke od njih previdimo, zanemarimo ili prepustimo slučaju. Kad se sve izmontira, oboji i namjesti tek onda vidimo gdje smo možda pogriješili. Neke od grešaka mogu sa kasnije lako ispraviti, ali neke i ne. Greške je najlakše spriječiti pomnim planiranjem ili angažiranjem stručnjaka, što ne znači da moramo naručiti dizajn interijera. Dovoljno je da nam stručnjak skrene pažnju na moguće probleme, a to je uostalom, namjena i ovog teksta.

U planiranju nam može pomoći činjenica da se u interijeru zapravo sve događa u tri vertikalan plana – vertikalne ravnine koje su raspoređene po dubini prostora i u tri horizontalna plana – ravnine raspoređene po njegovoj visini. Po dubini, prvi plan, nama najbliži, predstavljaju površine vrata ormara, ladica, fronte kuhinje. Drugi plan tvore leđa, odnosno pozadina kompozicija regala, polica, obloga zida između donjih i gornjih elemenata kuhinje te uzglavlja ležajeva. Treći plan je sam zid na koji je naslonjen namještaj. Gledajući po visini prvi plan predstavljaju radne površine stolova, ugrađenih stolova u dječjim i spavaćim sobama, radne ploče i konzumni pultevi u kuhinji, umivaonik i kabinet umivaonika u kupaoni koje se obično nalaze na visini od 75 do 110 cm. Drugi plan – nivo su površine stolića, donji korpusi kompozicije regala, noćnih ormarića, uobičajeno na visini od 40 do 60 cm. Treći i najdonji plan je sam pod sa svojim prekrivačima.

Klasična kombinacija i rijedak slučaj kad dva drvna dekora mogu djelovati zajedno najviše zbog toga jer se radi o istoj vrsti drveta koju uravnotežuju tamnosive police. Ravnoteži dodatno doprinosi toplina boje poda koja se nalazi negdje između svjetline drvnih dekora. H1486 ST36 Pasadena pinija, H3430 ST22 Aland pinija, U961 ST9 i pod EPD014 Hrast rustik.

Tamno zelene police ispred bijelih leđa postaju pretamne da bi bile prezelene. Ista bijela boja u prvom i drugom planu unosi dubinsku dinamiku. Dašak zelene prirode nazire se i u raznobojnoj površini poda. Dekori W980 ST12 bijela s godovima, U606 ST9 Šumsko zelena, pod EPC021 Villanger šareni hrast.

Tamno plavi drugi plan kuta uz prozor će istaknuti svijetle primjerke naše knjižnice, ili umjetnine a možda i srebrne/aluminjske hi fi uređaje na srednjim policama, na koje ukazuju i tamno plave fronte na ormaru lijevo. Dekori W980 ST2 bijela s godovima i U504 ST9 Tirolsko plava.

Ovakav nam pristup nudi mogućnost uvida u karakter našeg raspoloživog prostora i naglašavanje njegovih prednosti, ali što je još važnije ispravljanje njegovih mana. Tako ćemo, ako nam nedostaje dubine prostora, osnovni plan napuniti tamnijim i toplijim bojama, na kraćoj stranici izduženog prostora rasporediti svjetlije boje u vodoravnim slojevima, ili u općem slučaju zauzeti temeljni stav hoćemo li imati kompoziciju svijetlih boja na tamnoj pozadini ili tamnijih na svijetloj, hoćemo li odabrati tople ili hladne boje, drvne dekore i kakav će biti njihov odnos. Ako nam se
taj osnovni koncept iz ovog ili onog razloga učini monotonim, uvijek ga možemo svjesno narušiti nekim volumenom u odabranoj boji i tako našu prvotnu kompoziciju oživjeti i dodati joj dinamike.

Otmjeni drvni dekor izranja iz tame ostatka kuhinje. Neporecivo elegantno, kuhinja koja se pamti, no oprez, ovakva kombinacija je gladna svjetla. Posebnu pažnju obratiti na rasvjetu ispod gornjih elemenata, ali i na osvjetljenje prvog plana da se drvni dekor u potpunosti aktivira. Dekor H1212 ST 33 Tossini brijest, U961 ST2 grafitno siva, radna ploča F641 ST16 Chromix antracit.

Svijetli dekori u drugom planu, ali dijelom i u prvom, ističu snagu mineralno-keramičkog izvora dekora u prvom planu i radne ploče. Ovdje će ambijentalno svjetlo biti dovoljno da se aktiviraju tamni dekori. Dekori F187 ST9 Chicago beton, U104 ST9 Alabaster i radna ploča F222 ST87 Tessina ceramic.

Proizvođači materijala su nam omogućili i da kompletne površine u kuhinji opremimo istim dekorom. Hrabra kombinacija koja ne bi bila moguća bez uporabe premium dekora s teksturom koja prati godove i programirane greške u drvnom tkivu. Različiti kutevi pod kojima svjetlo pada na pojedinu površinu otkrit će puno bogatstvo i raznolikost sugerirane drvne površine. Dekor, ovaj put samo jedan H1180 ST37 Halifax hrast.

I tako, korak po korak, ili plan po plan, dobit ćemo rješenje osnovnog karaktera našeg interijera. Ostaje nam još odabrati namještaj koji slobodno stoji u prostoru – stol, stolice, naslonjače i dvosjede i trosjede, ali to je već lako kad su nam već poznate sve odrednice koje trebamo poštivati. Odluka o tome je kao kad imamo svježe ispečeni kruh, ili al dente skuhane špagete i naribani parmezan i mislimo se hoćemo li u sendvič staviti pršut, parmsku ili prašku šunku, odnosno hoćemo li špagete preliti bolognese, amatriciana ili skromnim Alfredo umakom. Izbor vrste maslina,
majoneze i salate odgovarao bi onda izboru ručkica (ako ih ima), zavjesa i tepiha, a onda dolazimo do izbora vina, odnosno rasvjete. Hoćemo li sami odabrati, konsultirati enologa ili somelliera ovisi o nama i zahtjevima prostora… No uvijek možemo popiti i pivo…

Puno svjetlosti u prostoru bi se dodatno odbijalo od bijele površine zida. Zato je on u sivom tonu, a umjesto bojanja možemo ga i obložiti sivim iveralom, cijelog ili samo dijelove koji korespondiraju s položajem i dimenzijama namještaja. Žuta boja na visini radnih površina naglašava da se radi o radnom prostoru, ali još uvijek ima u rezervi dozu ležernosti. Dekori U107 ST9 Baršunasto žuta i U732 Prašnjavo siva

Obrnuta kombinacija od prijašnje – crna boja na “radnom” planu sugerira da se u ovoj prostoriji bavi “ozbiljnim” poslom. Ozbiljnost je dijelom olakšana visećim policama. Primijetiti korpus u korpusu, crna boja “zauzdava” žutu, ili žuta koja se suprotstavlja crnoj. Ovisi kako tko to doživljava. Malo višeznačnosti, zašto ne? Dekori U107 ST9 Baršunasto žuta i U961 ST2 Grafitno siva.

Sivi zid i nonšalantnost žute boje su još uvijek tu… Klasični drvni dekor unosi malo tradicionalističke ozbiljnosti u dogovoru s ogradom balkona od kovanog željeza. Dekor H1180 ST37 Halifax hrast.

Još nekoliko naputaka u vezi s osnovnim planom interijera. Do sad je bilo uobičajeno da se površine zidova toniraju, a površina između donjih i gornjih dijelova kuhinje oblaže keramičkim pločicama. Regali, police, ležajevi i ostalo dolazili bi sa svojim leđima i priljubljivali bi se ili fiksirali na zid. Moderna industrija materijala nudi efektna i učinkovita rješenja da ta dva sloja ujedinimo u jedinstvenu kompoziciju. Umjesto da zidove toniramo možemo ih obložiti i tako izbjeći kasnije troškove održavanja zidova i imati potpunu kontrolu nad osnovnim planom naše prostorije jer ćemo boju i ostale karakteristike obloga odabrati u skladu s konceptom namještaja. Materijal za oblogu može biti iveral ili neki od skupljih materijala kao što je Laminam – keramičke ploče velikih dimenzija koje omogućavaju oblogu većih površina bez fuga, posebno pogodno u kuhinjama i kupaonama. Ako se odlučimo na oblogu iveralom to nam donosi još dodatne prednosti. Tako možemo biti sigurni da će boja zida odgovarati boji namještaja, troškovi održavanja su minimalni, a možemo si čak priuštiti osvježavanje dizajna promjenom obloge uz neznatan trošak od par stotina kuna – značajno brže, lakše i jeftinije od ponovnog bojanja čitave prostorije.

Na prikazananim primjerima pokušao sam dočarati kako se primjenom različith boja u različitim planovima ista prostorija može potpuno promijeniti i odavati sasvim drugačiji dojam. Ili, drugim riječima, kako uporabom boja možemo svjesno i ciljano kontrolirati sve aspekte i karakter našeg namještaja te do kraja uskladiti s našim potrebama i konceptom uređenja.

….

Boje i dekori su iz Eggerove kolekcije materijala za proizvodnju namještaja i možete ih provjeriti na interaktivnom servisu VDS on line, putem poveznice. Prikazani primjeri kombinacija boja i dekora namještaja napravljeni su uz korištenje VDS aplikacije.

Svatko od nas se barem jednom našao u prilici da se zadivi surovom ljepotom divljih kamenih litica. Nevažno je jesu li to saharske stijene, Himalaja, Island, Yellowstone, koje smo gledali u znanstveno-popularnim putopisnim dokumentarcima, ili pak Velebit ili Klek, koje možemo posjetiti i osjetiti u izravnom kontaktu. No, rijetko tko je pomislio da bi djelić te iskonske prirodne ljepote mogli prenijeti u naš dom ili poslovni prostor. Proizvod poznat po uvriježenim komercijalnim nazivom Stone Veneer nam omogućava upravo to – oblaganje namještaja i dijelova interijera tankim kamenim listovima.

Naziv proizvoda doslovno prevedeno znači kameni furnir, međutim kako je u našem jeziku termin furnir rezerviran samo za tanke drvene listove, bolji izraz bi bio tanki kameni listovi, da se izbjegnu mogući nesporazumi. Na posebno odabranim lokacijama posebnim tehnološkim metodama sa površine kamena se oljušti sloj kamena debljine jedan do dva milimetra. Na tako dobiveni tanki kameni list se sa stražnje strane aplicira nosivi sloj od poliesterskih smola ili posebno razvijeni sloj netkanog tekstila. Ti nosivi slojevi daju kamenim listovima čvrstoću potrebnu radi manipulacije u proizvodnji, transportu i konačno ugradnji.

Kamene naslage škriljevaca i pješčenjaka su osnovni izvor za izdvajanje odnosno proizvodnju tankih kamenih listova. Naime, jedna i druga vrsta kamena su uslojeni i imaju izraženo svojstvo kalavosti. Ta svojstva proizlaze iz načina njihovog nastanka. Škriljevci su nastali taloženjem mulja na dnu mora i jezera, a pješčenjaci taloženjem pješčanog materijala u morima, riječnim deltama ili na kopnu. Tijekom geoloških razdoblja te taložine budu prekrivene i zatrpane drugim materijalima i pod utjecajem visokih tlakova i temperatura dolazi do njihovog komprimiranja i čvršćavanja. Kako taloženje nikad nije vremenski jednoobrazno, kameni materijal pokazuje izrazito uslojenu strukturu i potrebna je relativno mala sila da se slojevi razdvoje po ravnini najmanje kohezije.

Švicarski proizvođač materijala za izradu namještaja Decolan pod tržišnim imenom Decostone u svojoj ponudi ima veliki izbor različitih vrsta tankih kamenih ploča, a u nastavku ću prikazati nekoliko karakterističnih primjera, standardno dostupnih na našem tržištu, razvrstanih po podrijetlu izvornog kamenog materijala.

Kremeni škriljevci

Nastali taloženjem mulja sa velikim udjelom kremenih kristala što im daje mat staklasti odsjaj na hrapavoj površini. Oni s više sitnih kremenih kristala imaju i metalni odsjaj s iskričavim zrncima. Oni s manje kremena imaju svilenkasti odsjaj i reljefno izraženije mikroproslojke.

Šareni i jednobojni škriljevci

Nastali taloženjem sitnijih čestica mulja i minerala glina, s velikim udjelom drugih minerala koji im daju specifičnu boju. Ovisno o rasporedu i tipu sadržanih minerala mogu biti raznobojni ili gotovo jednobojni. Reljefni mikroproslojci imaju mat glatku ili blago zrnatu površinu.

Pješčenjaci

Nastali taloženjem zrnaca pijeska različitih dimenzija. Na mat površini listova lijepo se može osjetiti hrapavost svojstvena pijesku, a boja im varira od sivkaste do žućkaste sa izražajnim venama crvenkaste boje.

Dimenzije listova su 1200 x 600 mm, debljina je jedan do dva milimetra, a ugradnja, odnosno aplikacija je krajnje jednostavna. Tanke kamene ploče se lijepe na nosivi materijal koji može biti sirova iverica, MDF, šperploča, panel ploča ili slično, na isti način kao i obični furnir. Ploče se kasnije obrađuju na isti način i s istim alatima kao i sve ostale furnirane ploče.

Područje primjene je praktički neograničeno. Možemo oblagati fronte i korpuse, vratna krila, police, stolove, stolice, zidove, podove i stropove. Osim primjena u suhim zatvorenim prostorima možemo ga primijeniti i u vlažnim, ali i u vanjskim prostorima. Prilikom primjene u ovim graničnim slučajevima moramo ipak imati u vidu da se radi o potpuno prirodnom kamenom materijalu i uzeti u obzir njegovu poroznost i manju otpornost na habanje i kemikalije.

Potrebno je još naglasiti i ekološku prihvatljivost proizvodnje i uporabe tankih kamenih listova. Svi mineralni materijali koji se koriste u izradi namještaja kao što su GetaCore, Laminam i drugi, a o kojima je bilo riječi u ovim prilozima, proizvode se u velikim industrijskim postrojenjima uz značajan utrošak energije. Još gora situacija je s proizvodnjom klasičnih kamenih ploča. Energija potrebna za pripremu kamenoloma, ekstrahiranje sirovog materijala, rezanje na komercijalne debljine i dimenzije, brušenje i poliranje te konačno prijevoz zahtijeva velike količine energije i ima ugljični otisak (Carbon Footprint) nekoliko desetaka puta veći nego proizvodnja i transport tankih kamenih listova.

Estetski doprinos interijeru je jedinstven. Već na prvi pogled, čak i nestručnom oku, jasno je da se radi o nepatvorenom prirodnom materijalu. Kremeni škriljci će svojim metalnim odsjajem i svjetlucavošću dodati dozu glamoura, dok će ostali donijeti sa sobom plohe baršunaste ili zrnate otmjenosti – svijeltle ili tamne, jednobojne ili šarene – ostaje nama na izbor. Uvjerljivi autoritet prirodnog materijala će se pobrinuti za suživot s ostalim materijalima u njihovom okruženju.

(Svi primjeri materijala i ilustracije njihove primjene u ovom tekstu preuzeti su iz marketinških materijala tvrtke Decolan SA, Chiasso, Švicarska)

Gledajući s apekta oblikovanja i uređenja interijera možemo razlikovati dvije najvažnije karakteristike materijala, a to su boja i tekstura. O bojama je već pisano i svatko bi već trebao znati sve o njima. Svijetle ili tamne boje, kontrastna ili homogena kompozicija, tople ili hladne, šareni ili jednobojni interijer, planovi i razvoj kolorita u dubinu i širinu prostora – recimo i uzmimo da smo se o svemu tome dogovorili, najprije sa samima sobom, pa i sa suradnicima, ukućanima i/ili nadređenima koji donose odluke i određuju proračun… No, što s teksturama? I što je to uopće tekstura? Pa, tekstura bi trebala biti skup svojstava koji opisuje vanjski izgled površine neke plohe. Sitne neravnine, bore, reljefni uzorci, pravilni ili nepravilni koji se mogu, ali i ne moraju ponavljati uzduž i širom površine, stupanj hrapavosti i glatkoće, njihov omjer i raspored, jer ista površina može imati i glatka i hrapava područja različith veličina i oblika, zrnatost, krupna ili sitna, sve su to različite pojavnosti koje zajedno čine ono što zovemo tekstura. Primjerice upravo tekstura je ono što čini razliku između doživljaja stvarnog umjetničkog djela i njegove reprodukcije. Svi smo bili u prilici vidjeti djelo nekog od velikih slikara i usporediti ga s njegovom reprodukcijom. Ma koliko se grafičari trudili s vrhunskim višebojnim tiskom na vrhunskom bezdrvnom “kunstdruck” papiru u skupim monografijama, ne mogu dočarati prirodnu teksturu ulja na platnu, akvarela ili autorskog otiska umjetničke grafike. Teksture percipiramo putem dvaju osjetila – vidom i opipom, dok boju možemo doživjeti samo vizualno.

Suživot mat i drvnih tekstura

Materijale za izradu namještaja u odnosu na obilježja njihovih tekstura možemo podijeliti u tri osnovne skupine: to su materijali s površinskim izgledom visokog sjaja, materijali s mat površinom i materijali s posebno obrađenom površinom dizajniranom u svrhu postizanja točno određenih karakteristika teksture, koji se u praksi uobičajeno nazivaju materijali sa strukturiranom površinom.

Visoki sjaj

Površina materijala s visokim sjajem je potpuno uglačana sjajna površina u kojoj se može dobro vidjeti odraz okolnog prostora i svjetla. Stupanj uglačanosti se može najbolje procijeniti upravo karakteristikama odražene slike. Kod potpuno glatkih materijala taj odraz je oštar i čist, blizak ili jednak odrazu iz ogledala, kod manje glatkih on je većim ili manjim dijelom zamućen, nejasan, a katkad i izobličen. Odnos između količine upadnog i odbijenog svjetla se koristi se kao temelj za definiciju jedinice za mjerenje sjajnosti materijala Gloss unit (GU) i ubičajeno je da se materijali s GU većim od 70 smatraju materijalima visokog sjaja. Nekad se efekt visokog sjaja uglavnom postizao lakiranjem i poliranjem elemenata namještaja, a u novije vrijeme većina proizvođača ima u programu gotove takve materijale, a vrh ponude predstavljaju materijali s površinom od visokopoliranog acryla.

Mat materijali

Suprotno od materijala s visokim sjajem svjetlo se sa mat materijala odbija raspršeno tako da odraz zapravo i ne postoji, a velik dio svjetla se izgubi u mikro neravninama tako da na materijalu ostaju mekane, difuzne sjene. Zbog raspršenog ambijentalnog svjetla boje na mat materijalima su bogatije i dublje. Ne smijemo zanemariti i dojam mekoće i podatnosti površine materijala koji je naročito zastupljen na premium mat proizvodima, pogotovo Paludet PET mat i FENIX NTM pločama na kojima se mat finiš postiže primjenom nano tehnologije.

Strukturirane površine

Materijali sa strukturiranim površinama su zapravo pravi izvor različitih tekstura i efekata koje one mogu ostvariti i na njihovim kreacijama dizajneri materijala su dali stvarni doprinos bogatstvu dostupnih tekstura. Sve je počelo relativno skromno kad su proizvođači oplemenjene iverice i sličnih materijala odlučili obogatii površinu sitnim naborima koji podsjećaju na narančinu koru, ili još bolje, na površinu ljuske od jajeta. Time su eliminirali dobar dio mana koje su bile svojstvene glatkom ultrapasu, kako se tad nazivao taj materijal. Aplicirana tekstura je smanjila nekontrolirano ljeskanje koje je davalo površini jeftin plastični izgled, hrapavost površine je dodatno isticala boju ploča, i konačno, sitne ogrebotine i druge nesavršenosti su sad bile puno manje vidljive. Ta tekstura se još uvijek primjenjuje, ali je evoluirala toliko da se njome može postići veliki broj zanimljivih efekata. Variranjem dubine, geometrije i smjera moguće je postići mat efekt, a u sprezi s vješto odabranim bojama i simulaciju brušenih metala, pa čak i sedefasto/biserni odsjaj. Kao primjer prikazana je Egger ST9 tekstura.

Ploče s drvnim dekorima su naročito pogodne da se primjenom teksturiranja podigne njihova estetska vrijednost. Još jednom skroman početak – bore na površini su se izdužile u tolikoj mjeri da se moglo smatrati da predstavljaju sitne neravnine površine drveta. Kao primjer prikazana je Egger ST10 tekstura. U slijedećem koraku površine bore su bile naizmjenice mat i sjajne, što je još više pojačavalo “drvni” efekt. Kao što je bilo i za očekivati konačna faza teksture ploča s drvnim dekorima je savršeno vjerna i egzaktna simulacija drvne površine sa svim porama, venama i godovima, koja savršeno i do kraja odgovara i poklapa se sa slikom prirodnog drveta, kao što se lijepo vidi na Egger Feelwood teksturama. Uz simulaciju površine drveta postoje još mnoge teksture, kao što je tekstura kože ili različitih vrsta tekstila, a posebno su zanimljive one koje asociraju na reljefni izgled mineralnih materijala kao što su žbuka, beton, kamen i keramika.

Termin strukturirano u ovom slučaju označava dizajnersko/inžinjerski pristup u razvoju izgleda površine s ciljem da se postignu programirane estetske, ali i tehničke karakteristike proizvoda. Otuda dolazi i ustaljeni običaj kod većine proizvođača da se tekstura u ovom kontekstu zove struktura, kao i kratica ST kod Eggerovih materijala koja označava vrstu primijenjene teksture.

Da nema tekstura naši interijeri bi izgledali monotono i dosadno, svaka boja bi izgledala jednako gdje god se nalazila, drvni i mineralni dekori bi djelovali plastično i jeftino, sve sjene i odrazi svjetla bi bili isti… Teksture plohama, bojama i dekorima daju onaj prijeko potreban dodatni identitet i aktiviraju naš osjećaj dodira tako da okolinu ne doživljavamo sam vizualno.

Ravne linije, pravokutne plohe, četvrtasti volumeni, zanimljive i smjele kombinacije horizontala i vertikala, igra i raspored jednakih ili sličnih elemenata u nekom zadanom okviru, a često i izvan njega – sve su to pojavni oblici realnosti od kojih su mahom sastavljeni naši interijeri i eksterijeri. Svakodnevno koristimo kojekakve predmete, šalice, kvake na vratima i prozorima, stolice i stolove, i volimo kad su sastavljeni od čistih geometrijskih oblika bez dodatnih ukrasa. Divimo se čitkosti i jasnoći natpisa u zračnim lukama, slovima na krilima zrakoplova koji na njih
slijeću, pa i na Nasinom Space Shuttleu, ili na oznakama na našim automobilima i konačno na korisničkom sučelju naših pametnih telefona. Sve ovo spomenuto je duboko urezano u našu kolektivnu svijest i smatramo da tako to i mora biti i rijetko se pitamo kako, kad i gdje je to nastalo. Potraga za tim ishodištem odvest će nas neočekivano daleko u povijest kad je prije točno sto godina nastao Bauhaus visoka škola za arhitekturu i dizajn.

Bauhaus kao pokret, projekt i škola osnovan je u proljeće 1919. u Weimaru ujedinjenjem postojećih wajmarskih visokoškolskih institucija na inicijativu i pod vodstvom arhitekta Waltera Gropiusa uz organizaciju nastave i radionica koje su se bavile praktički svim poljima likovnih i primijenjenih umjetnosti.Vješto kompilirajući u to doba najprogresivnije pedagoške metode iz raznih izvora tadašnjih umjetničko-znanstvenih pokreta i trendova i okupivši vrsni tim poznatihih umjetnika i stručnjaka Gropius je uspio stvoriti dotad neviđenu koncentraciju znanstvenog i umjetničkog potencijala. Koncept i glavni cilj je bio “preoblikovanje materijalnog svijeta tako da odražava jedinstvo svih vrsta umjetničkog stvaralaštva”. Samo ime “Bauhaus” je Gropiusov neologizam sa značenjem ukidanja granica između umjetnosti, obrta, skulpture ili slike, jer sve to zajedno trebalo bi značiti samo jedno – građenje i samu građevinu. Nikako ne brkati sa poznatim istoimenim trgovačkim lancem…

Političke prilike po završetku Prvog svjetskog rata u Weimarskoj republici, kako se tada zvala današnja Njemačka, pogodovale su osnivanju Bauhausa. No kako su to bila turbulentna vremena te prilike su se brzo mijenjale i uslijed političkih pritisaka škola se morala iseliti iz Weimara. Tako se Bauhaus 1925. seli na novu lokaciju u Dessau. S vremenom su se mijenjali opseg i vrste nastavnog programa, a s tim u vezi i profesori. Dolazili su novi profesori, što na poziv, što privučeni samim karakteristikama projekta, a neki od studenata su nakon diplome ostali u školi
kao profesori. Iako je djelatnost bila vezana najviše za arhitekturu, stvarni odjel za arhitekturu uveden je tek 1927. i vodio ga je švicarski arhitekt Hannes Meyer kojeg je Gropius odabrao za svog nasljednika nakon što se povukao s vodeće funkcije 1928. U Dessau fazi škola polako prelazi na samofinanciranje, a u to doba se grade i najpoznatije građevine koje označavaju tipični Bauhaus stil. To su prije svega glavna zgrada s predavaonama i smještajnim jedinicama za studente i pet zgrada za profesore, koje je projektirao Walter Gropius i koje predstavljaju manifest moderne arhitekture.

Političke prilike će još jednom utjecati na razvoj Bauhausa. Početkom tridestih godina raste utjecaj Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke i njenom političkom profilu nisu bile baš po volji internacionalističke i socijalističke ideološke odrednice Bauhausa. Političke vlasti traže da odstupi nepoćudni direktor Meyer, predlažu da Gropius ponovo preuzme vodeću funkciju, ali ovaj predlaže da tu dužnost preuzme njemački arhitekt Ludwig Mies van der Rohe (Mies). Unatoč naporima vodstva da se nastavi kontinuitet škole, gradsko vijeće Dessau 1931. donosi odluku o zatvaranju škole. Krajem 1932. Mies u Berlinu o vlastitom trošku unajmljuje napuštenu tvornicu i uz pomoć studenata ponovo uspostavlja nastavu, no nakon samo 8 mjeseci rada Gestapo zatvara školu. Mies ipak uspijeva dobiti dozvolu za rad, no pritisci na “ne-njemačku, kozmopolitsku modernističku” instituciju postaju toliki da Mies, zajedno s kolegama i studentima donosi odluku o dobrovoljnom ukidanju škole.

Nakon ukidanja škole većina profesora i studenata emigrirala je dijelom u zapadnu Europu, dijelom u SSSR, dijelom u budući Izrael i najvećim dijelom u SAD. U nastavku svoje karijere svi su i dalje djelovali u skladu s načelima usvojenim u Bauhausu i ostvarili značajne rezultate kako u okviru svojih specijalizacija, tako i kao profesori.

Nastava i profesori

Weimar 1919.

Walter Gropius, arhitekt; Johannes Itten, slikar; Adolf Meyer, arhitekt; Gerhard Marcks, kipar; Lyonel Feininger, slikar; Georg Muche, slikar i arhitekt; Bruno Adler, povjesničar umjetnosti.

Weimar-Dessau-Berlin, razna razdoblja

Josef Albers, slikar i profesor; Anni Albers, dizajnerica tkanina i grafičarka; Herbert Bayer, grafički dizajner; Marianne Brandt, slikarica i dizajnerica; Marcel Breuer, arhitekt i dizajner namještaja; Paul Klee, slikar; Vasilij Kandinski, slikar; Ludwig Mies van der Rohe, arhitekt; László Moholy-Nagy, slikar i fotograf; Oskar Schlemmer, slikar, kipar i koreograf; Gunta Stölzl, dizajnerica tkanina, i ostali

Nastavni program Bauhausa pokrivao je sve vrste lijepe umjetnosti i umjetničkih obrta – od dizajna tkanina, grafike, tipografije, fotografije, crtanja, slikarstva pa sve do dizajna odjeće i koreografije. U okviru škole bile su i stolarska, bravarska radionica, kao i radionica za izradu i obradu tkanina. Predavanja su bila organizirana s pripremnim dijelom posvećenim općem poznavanju materijala i apstraktnih oblika. Nakon toga studenti bi pohađali specijalizirana predavanja u trajanju od 3 godine i završavali s predavanjima iz arhitekture, tehnologije i industrijske proizvodnje. Tijekom studija svaki kandidat je vođen s dva profesora, jednim za teoretsku i drugim za praktičnu nastavu.

Inzistiranje na stalnom preispitivanju i iscrpnom poznavanju svih karika u lancu forma-sadržaj-projekt-realizacija dovelo je do velike većine tekovina koje baštinimo od Bauhausa. Po prvi put se uvodi razlikovanje tipova građevina, razlikovanje sadržaja u okviru građevine. Definira se pojam arhitekta/dizajnera kao visokoobrazovane osobe čija zadaća nije da samo nacrta lijepu kuću/proizvod nego da ta kuća/proizvod bude potpuno u skladu sa svojom namjenom i sadržajem uz najmanje moguće troškove – održivost, koja kao kategorija u naše vrijeme postaje sve
važnija. Ne smijemo zanemariti ni sociološki aspekt, dizajnirane građevine/proizvodi sad su dostupne cijelom hijerarhijskom presjeku društva, a ne samo njegovom vrhu kao što je dotad to bio slučaj.

Od dizajniranja čajnika i kvake na vratima do urbanističkog rješenja površine od nekoliko hektara, odnosno čitavog novog grada (Tel Aviv). Od širokih zahvata boje nadobudnih apstraktnih slikara do brušenja u bravarskoj radioni. Od priprostih materijala dostupnih u Weimarskoj republici dizajnirati proizvode namijenjene masovnoj industrijskoj proizvodnji. U tome se ogleda sva širina Bauhausovih stremljenja, najbolje opisana u Gropiusovoj izreci “Um je kao kišobran, najbolje funkcionira kad je otvoren”. No, inžinjeri, dizajneri i svi ostali, oprez, “manje je više”, kako je rekao Ludwig Mies van der Rohe…

Često nakon duljeg boravka u velikim zatvorenim prostorima osjećamo posebnu vrstu umora. Obično je to nakon posjete trgovačkim centrima, sajamskim izložbama, zatvorenim bazenima i teretanama, duljim predavanjima i seminarima. Jedan dio tog umora je posljedica boravka u mikroklimatskim uvjetima kao što su temperatura i relativna vlažnost zraka, različitim od onih na koje smo navikli, a drugi dio je uzrokovan ogromnom količinom zvučnih podražaja koji opterećuju naš osjećaj sluha i umanjuju koncentraciju. Iako se na taj nivo buke relativno brzo prilagodimo i nakon nekog vremena više ga i ne osjećamo, neprestani napor našeg živčanog sustava u procesiranju i filtriranju neželjenih informacija uzrokuje spomenuti umor. U stambenim prostorima možemo primijetiti da svaka prostorija ima svoj posebni zvuk, da u nekim od prostorija imamo čudne odjeke, da skupi 5.1. surround sustav ne zvuči baš onako kako smo očekivali, a još k tome se mora natjecati sa bukom naše ili čak susjedove perilice rublja. Šum ventilatora iz računala, napa i klima uređaja smo već davno prestali zamjećivati.

Uredski prostori, pogotovo oni otvorenog tipa, obrazovne ustanove i javni prostori su posebno osjetljivi na probleme kontrole intenziteta i raspodjele zvuka. Istraživanja su pokazala da 60 – 70% učenika ili studenata nedovoljno razgovijetno čuje svoje predavače i da isto toliko zaposlenika smatra da bi smanjenje razine buke doprinijelo smanjenju grešaka u radu i boljoj produktivnosti. Sve ovo nam pokazuje da se pri projektiranju interijera akustika često zanemaruje i da postoji značajan prostor za poboljšanja. Većina spomenutih problema nastaje zbog same fizikalne prirode zvuka. Zvuk definiramo kao mehanički val koji nastaje periodičnim titranjem izvora zvuka. Titranje izvora stvara poremećaje tlaka koji se šire na susjedne čestice medija u obliku longitudinalnih valova. Frekvencija titranja je važna jer se zvukom smatra samo titranje u rasponu u kojem ga može čuti ljudsko uho, a to je od 16 Hz do 20 000 Hz. Zvuk frekvencije ispod 16 Hz zovemo infrazvuk, a zvuk frekvencija iznad 20 kHz naziva se ultrazvukom. Jedan Hz (Hertz) je frekvencija od 1 titraja u sekundi, glazbeni ton A ima frekvenciju od 440 Hz. Kao i kod svakog valnog gibanja tako u  rasprostiranju zvuka uočavamo pojave kao što su apsorpcija (upijanje), refleksija (odbijanje), refrakcija (lom) i ostale, za ovaj slučaj manje važne.

Tipični scenario rasprostiranja zvuka odvija se na slijedeći način. U našoj prostoriji imamo izvor zvuka koji odašilja zvučne valove, koji se od njega šire brzinom zvuka ( cca 330 m/s) i kad valovi dođu do našeg uha to doživljavamo kao zvuk izravno od izvora. No, zvučni valovi se šire i dalje i prije ili kasnije udaraju u zidove, pod i strop prostorije, dio valova se upije, a dio valova se odbija i dolazi do nas s malim zakašnjenjem i taj dio zvuka naše uho registrira kao odjek. Upravo kontrola nad razinom i vremenom odjeka je ono što nam omogućava poboljšanje akustičnih svojstava interijera. Količina odbijenog zvuka ovisi o materijalu prepreke. Tvrde i masivne površine, kao što su keramičke ili kamene pločice, kao i glatko obrađeni betonski zidovi, podovi i stropovi ponašaju se kao zvučna ogledala i reflektiraju gotovo svu zvučnu energiju, dok tapecirani namještaj, zavjese, tepisi i druge mekane obloge znatno upijaju zvučnu energiju. Vrijeme odjeka ovisi o dimenzijama i geometrijskoj konfiguraciji prostorije i ako je ono unutar granica 0,05 do 0,1 sekunde to se smatra povoljnim jer ljudsko uho ne primjećuje kašnjenje jeke u odnosu na izravan zvuk. Kod velikih prostorija vrijeme odjeka je očekivano dulje i ako se ne poduzmu mjere za njegovo ograničenje, dolazi do pojave da se izvorni zvuk miješa s reflektiranim zvukom. Mjerna jedinica za vrijeme odjeka je T60 i predstavlja vrijeme potrebno da zvučna energija reflektiranog zvuka padne za 60 decibela u odnosu na naglo prekinuti izvorni zvuk.

Švicarska tvrtka Swiss Krono razvila je posebno integralno rješenje za oblaganje zidova i stropova. U okviru rješenja nazvanog Swissclic dolaze 3 različite vrste ploča za oblaganje i pripadajući sustav za pričvršćivanje koji se sastoji od nosivih profila na koje se ploče fiksiraju putem čeličnih kopči. Uz pričvršćenje na podkonstrukciju ploče se fiksiraju i jedna za drugu putem utora sličnih onim na laminatnim podovima. Osim za pričvršćenje nosivih profila za daljnju montažu kopči i ploča nije potreban nikakav alat – sve se fiksira na “klick” principu po kojem je proizvod i dobio ime. U okviru sustava imamo i fazonske komade za zatvaranje krajeva obloge, kuteva, dilatacionih reški i distancere za odmicanje od nosive konstrukcije zida ili stropa. Kao podrška tu je i kalkulator koji nam osigurava da prilikom narudžbe odaberemo sve potrebne elemente i pribor za izvedbu projekta. Dimenzije ploča za SWISSCLIC PANEL S su 1380/187/10 mm, a za SWISSCLIC PANEL W 2780/238/10 mm. Panele W možemo dobiti u 2 dekora, a panele S u 20 dekora, a za jednu i drugu vrstu može se naručiti posebna primer folija koja omogućava da ih obojimo u boju koja najbolje odgovara našem interijeru.

Iako sve ploče imaju dobra akustična svojstva, u ovom kontekstu nas najviše zanimaju SWISSCLIC PANEL A ploče koje su posebno dizajnirane za poboljšavanje akustičnih svojstava prostorije. Ploče su izvedene od HDF materijala s crnom jezgrom i slojem drvnih vlakana za upijanje zvuka, Njihova površina je izbrazdana u dva različita uzorka paralelna s duljom stranicom ploče. Ploče proizvode u dimenzijama 1380/187/19 mm, sa šest različitih atraktivnih dekora. Zvuk koji dolazi na ploče najprije se dijelom raspršuje na brazdama, dio zvučne energije se upije u samoj ploči, a ostatak koji prođe kroz ploču nailazi na zračni prostor, dolazi do konstrukcije zida/stropa odbija se i na povratku u prostoriju ponovno prolazi kroz proces upijanja i raspršivanja. Zbog svoje učinkovitosti, izuzetno brzog i jednostavnog postavljanja, kao i umjerene cijene u odnosu na ostale slične proizvode, SWISSCLIC sustav nam omogućava da saniramo akustična svojstva već izgrađenih prostora, ili čak da ciljano, parcijalnim zahvatom popravimo zvučnu sliku u samo nekim dijelovima prostora. Tipičan primjer za to bi mogli biti minimalistički uređeni veliki dnevni boravci ili dijelovi većih prostora koji moraju biti dodatno akustički izdvojeni i izolirani. Kao dio tehničke podrške, proizvođač nam na svojim web stranicama nudi i kalkulator uz pomoć kojega možemo izračunati sve tehničke karakteristike našeg budućeg zahvata.

Primjer s detaljima dvaju tipičnih dekora:

4109 SX – BASEL BETON WOODCON – Elegant

4109 SX – BASEL BETON WOODCON – Creative

3045 BD – MALOJA SILVER FIR – Elegant

3045 BD – MALOJA SILVER FIR – Creative

Tretman zvuka, buke i vibracija u građevinarstvu definiran je posebnim propisima, no samo poštivanje tih propisa često nije dovoljno i potrebne su dodatne aktivnosti i zahvati. S obzirom na složenu problematiku i rješenja koja nisu baš uvijek intuitivna, prilikom svladavanja problema u akustici uvijek je dobro posavjetovati se sa stručnjakom, pogotovo u većim i osjetljivijim projektima. Pri tome je dobro znati da imamo gotovi sustav kojim možemo sveobuhvatno uskladiti akustiku interijera s našim potrebama uz poštivanje visokih tehničkih, ali i estetskih kriterija.

(Grafički prilozi i prikazi uporabe u članku su iz izvora marketinških materijala tvrtke SWISS KRONO AG.)

Svjedoci smo da proizvođači iz raznih idustrijskih grana nove proizvode, nove modele, nove kolekcije predstavljaju tržištu u raznim ritmovima uvjetovanim posebnostima svake grane. Automobilska industrija to radi svake dvije do tri godine, proizvođači konfekcije i obuće jednom godišnje, industrija potrošačke elektronike i informatičkih tehnologija to radi u bržem ritmu, čim najnovija tehnološka rješenja sazriju toliko da ih se može primijeniti u novom proizvodu. Kod proizvođača materijala za namještaj i opremanje interijera ustalio se ritam predstavljanja nove kolekcije svake tri godine. Toliko naime treba da kolekcija saživi na tržištu, da se procjene njeni rezultati i na temelju njih razvojni timovi dobiju ulazne podatke za kreiranje nove kolekcije. Tako se sad ispred nas nalazi nova Egger Decorative Collection 2020-22, kako glasi njen službeni marketinški naziv.

Dio nove kolekcije kako je prikazan u Eggerovom showroomu

Opći koncept kojim je definiran odabir dekora kao i opća slika cijele kolekcije naslijedili su stil uveden u prethodnoj kolekciji kod koje je bio jasno vidljiv pomak prema ležernosti i lakoći. Taj pomak je ovdje još izraženiji i kroz sve dijelove kao da se proteže dah svježine, jednobojni dekori djeluju pastelnije i manje umjetno, dok drvni zrače živahnošću i nemaju onu statičnu “drvenu” težinu. Zbirke dekora su dizajnirane na način da se olakša preglednost i dovoljno detaljne da se dobije precizna informacija kako o samom dekoru tako i o tehničkim podacima. Popratni marketinški materijali prikazuju kolekciju podijeljenu u grupe srodnih dekora, a nudi se također i pregled skupina

dekora organiziranih u kontekstu zamišljenih interijera različitih stilskih i kolorističkih ugođaja. Ovakav pristup uvelike olakšava snalaženje i sustavno pretraživanje kolekcije pogotovo krajnjim korisnicima koji se često znaju izgubiti u obilju od 150-tak ponuđenih dekora. Odabirom jedne ili dvije grupe jednobojnih dekora i jedne ili dvije grupe drvnih dekora, te jednog od najbližih ponuđenih kontekstnih grupa, znatno smo bliže nekom zamišljenom općem rješenju i možemo ga lakše mentalno evaluirati. Ako smo zadovoljni idemo prema detaljima i užem izboru, a
ako nismo, zamijenimo jednu od grupa u nadi boljeg rezulata. Novoj kolekeciji možemo pristupiti i putem pametnih telefona. Posebno razvijena aplikacija za IOS i Android omogućava detaljno pregledavanje dekora, 3D prikaz i prikaz cijele ploče, prijedloge kombinacija dekora, sve tehničke podatke i podatke o dobavljivosti.

Jednobojni – uni dekori

Pri kreiranju palete uni dekora posebna pažnja se posvetila stupnjevanju nijansi u tri glavna vektora: bijela – beige – žuta, bijela – beige – siva i svijelo siva – tamno siva – crna, tako da imamo finu kontinuiranu gradaciju i na toploj i na hladnoj strani spektra. Ta tamnom dijelu imamo 6 tamnosivih dekora koji se pružaju iz svog sivo-smeđeg i plavosmeđeg svjetlijeg ishodišta od ukupno 12-tak dekora, sve do potpuno crne boje zastupljene s tri dekora u različitim teksturama. Žarke boje su sad pažljivo definirane s gotovo neprimjetnim naklonima toplo-hladno i svjetlo-tamno, čime je postignut njihov novi prirodniji izgled. Kao naročito uspjele dekore koji ne pripadaju gore spomenutim klasifikacijama moram spomenuti U325 Antique Rose i U830 Caramel Nude, obje u ST9 strukturi.

Jednobojne pastelne boje u primjeni uz PANTONE boju godine za 2019, koja se još “nosi”. Stol: Caramel Nude, police: Sand Beige, obloga: Apricot Nude, zid: Cotton Beige.

Treba svakako pozdraviti i uvođenje strukture/teksture ST19 na nekoliko uni dekora. Ta struktura je “posuđena” iz drvnih dekora i unatoč tome što predstavlja drvnu površinu ne mora se nužno iščitati kao takva, a svojim izmjenama mat područja i sitnih oštrih pora uni dekorima daje dojam decentne elegancije.

Drvni dekori i reprodukcije materijala

Prestižni dekori iz Feelwood skupine (površinska tekstura prati godove i linijaturu reproducirane drvne površine) zastupljeni su s 16 dekora. Zadržane su neke uspješnice iz prethodne kolekcije kao što su Gladstone porodica i Pasadena pinija. Halifax porodica od 3 dekora je također zadržana i nadopunjena s još dva dekora, tamnim i gotovo crnim H3178 Black Glazed Halifax Oak i H3176 Pewter Halifax Oak. Ovaj potonji predstavlja smjeli dizajnerski iskorak, dio pukotina svojstvenih Halifax skupini dekora izgleda kao da je zapunjen vrućim kositrom, a dojmu doprinose i nagorjeli rubovi uz metalnu ispunu. Većina dekora iz ove skupine ima još dodatna svojstva. Jedno od njih je “XL repeat”, što označava da se uzorak na cijeloj ploči ponavlja samo 2 puta, a drugo je rubna traka “End grain edge” za kantiranje rubova ploče koji su okomiti na smjer godova jer sugerira poprečni presjek drveta.

H3176 ST37 Pewter Halifax Oak

H3178 ST37 Black Glazed Halifax Oak

Standardna / ploča XL repeat ploča

Skupina klasičnih drvnih dekora doživjela je značajno unaprijeđenje Progresija od svijetlih do najtamnijih nijansi nikad nije bila tako kontinuirana kao sada i više se ne može dogoditi da nam nedostaje neka od nijansi koja bi se trebala nalaziti upravo između dviju ponuđenih. Jasno je vidljiv trend svijetlih, smirenih dekora, egzote, trešnja i orah kao da su malo “pripitomljene”, standardne drvne teksture u kombinaciji s novim reprodukcijama djeluju bogatije i prirodnije nego prije, tako da neki od novih dekora mogu slobodno konkurirati i “flagship” dekorima iz Feelwood skupine. Kao posebno uspješni izdvajaju se dva Fineline Metalic dekora, Anthracite H3190 i Brown H3192, oba sa ST19 strukturom.

H3109 ST19 Anthracite Fineline Metalic

H3192 ST19 Brown Fineline Metalic

Prikaz ST19 strukture

Od dekora s reprodukcijama materijala najviše se ističu oni s trendovskim kamenim/mramornim površinama, pogotovo F206 Black Pietra Grigia, a posebno je zanimljivo kako se ST10 struktura, koja je zapravo polumat, dobro ponaša u kombinaciji s materijalima kod kojih bi očekivali visoki sjaj. Na suprotnoj betonsko-mineralnoj strani uvedena su dva nova dekora Chromix, svijetli i tamni sa ST16 strukturom kad trebamo naglasiti hrapaviji ili robusniji dojam.

F206 ST9 Black Pietra Grigia – Eurodecor iveral i radna ploča

F102 ST9 Red Magma Granite – Radna ploča Endless Look

F112 ST9 Grey Florence Marble – Radna ploča

Kuhinjske radne ploče

Standardne radne ploče debljine 38 mm s postforming zaobljenim prednjim krajem zastupljene su sa preko 50 dekora. Reproducirani su svi materijali zamislivi za tu primjenu, granit, mramor, škriljevci, vapnenci terazzo, keramika, beton, metal i konačno, drvo. Kao značajan novitet treba spomenuti i “Endless look” što znači da se reprodukcija materijala proteže bez ponavljanja preko cijele duljine (410 cm) radne ploče.

Stol za interaktivno slaganje dekora u Eggerovo showroomu

Kad otvorimo knjižicu s uzorcima dekora nove dekorativne kolekcije, mnoštvo znalački raspoređenih boja i uzoraka vraća nas u djetinstvo kad smo dobili prvi komplet drvenih bojica od 12, ili još bolje 24 komada i očarani novim bogatstvom jedva čekali da ih iskušamo na bijelom papiru i provjerimo kako se slažu jedna s drugom, ili trećom…
Upravo ohrabrivanje i motivacija za slaganje boja i dekora je glavna zadaća obje “kolekcije”. No kao što kao klinci nismo bili svjesni da je skup bojica djelo vrhunskih stručnjaka Faber-Castella, TOZ-a, ili već nekog od drugih proizvođača, tako i kod Eggerove nove kolekcije tek nakon pobližeg upoznavanja postajemo svjesni da ni jedna boja, nijansa ili kvrga drvnog dekora nije slučajno odabrana već je rezultat pomnog promišljanja i istraživanja, a sve u svrhu buđenja naše kreativnosti i uključivanja u proces stvaranja ljepših, zanimljivijih i elegantnijih interijera.

– – – – –

Linkovi za preuzimanje aplikacija:
https://apps.apple.com/gb/app/vds-mobile/id414414353?wt_mc=amc138960565323490
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.egger.vdsmobileapp&wt_mc=amc138960570124595

Objava Egger dekorativna kolekcija 2020-22 pojavila se prvi puta na Elgrad.

Prilikom izbora pločastih materijala za opremanje interijera najviše pažnje se uglavnom posvećuje pločama za oblaganje i izradu korpusa i fronti, dok se postojanje radnih ploča uzima zdravo-za-gotovo i obično su zadnje na redu i pri priređivanju kolekcija, kao i postupku dizajniranja samog interijera.

No, u posljednje vrijeme i tom dijelu namještaja posvećuje se sve veća pozornost. Standardne kuhinjske radne ploče dugo su vrijedno i samozatajno odrađivale svoje zadaće kao najrobusniji element kuhinje koji na sebe mora preuzeti opterećenja i vibracije sudjelujući u ostvarivanju krutosti i monolitnosti donjeg dijela kuhinjske kompozicije.

Otpornost na vlagu, kemikalije, visoke temperature, abraziju, rezove i ogrebotine, dovoljna mehanička čvrstoća da se bez deformacija podnesu izrezi za ugradbu sudopera i ploča za kuhanje, sve su to svojstva koja radna ploča mora imati da bi odradila sve svoje mnogobrojne funkcije.

Da bi se zadovoljili svi ti zadani kriteriji standardna radna ploča izvodi se kao kompozitni sustav. Jezgra od iverice u debljini od 38 mm osigurava potrebnu čvrstoću i masu, gornja površina, čelo i donji dio koji strši izvan korpusa obloženi su slojem laminata s postforming zaobljenjima na prednjoj strani. Ovakav koncept pokazao se izuzetno uspješan i koristi se već dugo.

Naravno, kuhinjske radne ploče izvode se i od drugih materijala, kao što su puno drvo, kamen, kako prirodni tako i umjetni, a nešto rjeđe i od fuziranog stakla, betona ili terazza. Za profesionalne ili poluprofesionalne kuhinje, ali katkad i u kućanstvu je uobičajena izrada radnih ploča od nehrđajućeg čelika.

Prikaz sastava standardne radne ploče debljine 38 mm

U posljednjih nekoliko godina sve se više napušta koncept radnih ploča standardne debljine i one se sve više pojavljuju u manjim debljinama, tipično od 10 do 25 mm. Za to postoji više razloga, kako dizajnerskih tako i tehničkih.

S dizajnerske točke gledišta arhitektima i korisnicima je polako već dosadila naglašena horizontala relativno debele radne ploče, koja dominira srednjim visinskim planom i uvelike ograničava razvijanje novih koncepcijskih trendova oblikovnog integriranja donjih i gornjih korpusa.

S tehničke strane, pojavljuje se mnoštvo novih pločastih materijala koji svojim fizičkim i oblikovnim svojstvima nude prikladnu zamjenu. I, na kraju, ali ne i najmanje važno, evolucija kulinarskih tehnika uzrokovana sve većim sudjelovanjem konfekcioniranih i dijelom već prerađenih namirnica ne zahtijeva više tako robusnu radnu ploču.

Kao lijep primjer mogućnosti i tehničko-dizajnerskog doprinosa uređenju novih modernih kuhinja poslužit će dvije vrste tankih radnih ploča iz proizvodnog asortimana austrijskog proizvođača Egger.

PerfectSense Topmatt radne ploče

Topmatt radne ploče sastavljene su od MDF (Medium-Density Fibreboard, Medijapan) nosivog sloja zaštićenog dekorativnim laminatnim slojem s gornje strane, protuvlačnim laminatnim slojem s donje strane i obrubljene ABS rubnom trakom debljine 1,5 mm na prednjem uzdužnom rubu, ukupna debljina kompozita je 16 mm. Svi slojevi izvedeni su od materijala najnovije tehnološke generacije. Rubna traka lijepi se poliuretanskim ljepilom otpornim na vodenu paru i visoke temperature.

Desno, odozgo nadolje: F627 Tamni čelik, U999 Crna, W1100 bijela

Dekorativni laminat je iz nove generacije laminata sa super mat površinom (PerfectSense) i s izuzetnom otpornošću na mehaničke utjecaje i oštećenja. Jedno i drugo svojstvo se postiže dodatnim tretmanom završnog sloja laminata elektronskim snopom.

Sve to rezultira tankom, elegantnom radnom pločom s mat, baršunastom površinom na kojoj se ne vide tragovi habanja i otisci prstiju, otpornom na kemikalije i visoku temperaturu. Uporaba ovih ploča nije ograničena samo na kuhinje, mogu se koristiti i za kupaonski namještaj, ploče stolova i pultove.

Proizvodne dimenzije ovih radnih ploča su 4200x600x16 mm i 4200x920x16 mm.

Prikaz sastava PerfectSense Topmatt radne ploče debljine 16 mm

Radne ploče od kompaktnog laminata

Osnovni materijal od kojeg se izvode ove radne ploče je Compact laminat, odnosno HPL (High Presure Laminate) debljine 12 mm. Još u fazi proizvodnje osnovne laminatne ploče na njenu gornju i donju stranu dodaje se sloj dekorativnog papira koji se impregnira melaminskom smolom.

Za ove ploče nisu potrebne rubne trake nego ostaje vidljiv njihov poprečni presjek – jezgra. Svaki od 4 dostupna dekora dolazi na pločama s jezgrom u boji dekora. Svi bridovi se u prizvodnji bruse tako da dobiju zakošenje veličine jednog milimetra.

Ovakvim načinom proizvodnje dobiva se potpuno monolitna ploča koja ima sve odlike compact ploča kao što su izuzetna mehanička čvrstoća i otpornost na kemikalije, visoke temperature i vlagu.

Prikaz sastava radne ploče od Kompakt laminata debljine 12 mm

Detalj površinske strukture ST76

Ono što ovim pločama daje dodatnu atraktivnost je površinska struktura ST76 – Mineral Raugh Matt koja izgleda kao blago četkana površina prirodnog kamena.

Kao i Topmatt ploče i ploče od kompaktnog laminata osim u kuhinjama mogu se koristiti u svim dijelovima interijera gdje nam je potrebna tanka ploča s ultimativnom čvrstoćom i otpornošću.

F222 ST76 Terra Tessina Ceramic
(crna jezgra)

Desno, odozgo nadolje:
U7081 ST76 Solid svijetlo siva (siva jezgra), U999 ST76 Crna (crna jezgra), W1101 ST76 Solid alpine bijela (bijela jezgra)

Proizvodne dimenzije ovih radnih ploča su 4100x650x12 mm i 4100x920x12 mm.

Uz jedne i druge radne ploče proizvođač nudi posebno razvijene dodatke kao što su metalni profili za ojačavanje, pribor za spajanje, kao i pribor za pričvršćenje sudopera.

Primjer stola za blagovanje F222 Tessina Ceramic

Klasične radne ploče debljine 38 mm će se još dugo koristiti. Njihova robusnost i postforming zaobljeni prednji rub su aduti koji se ne mogu samo tako zanemariti, a tu je i sva sila novih dekora i tekstura iz najnovijih kolekcija. No, ako želimo nešto više i dodatnu eleganciju bez olakog žrtvovanja funkcionalnosti i pouzdanosti opisane tanke radne ploče predstavljaju pravi izbor.

One nam omogućavaju da s donjih kuhinjskih korpusa uklonimo njihovu 38-milimetarsku kapu, što oslobađa njihov volumen i pruža im šansu da samostalno figuriraju u prostoru. Variranjem njihove visine i dubine lako se mogu pretvoriti u komodu, visoki ili niski konzumni pult, poluugrađeni blagovaonski stol – glavni ili pomoćni, mogućnosti su beskrajne, pogotovo kod većih kuhinja.

Savršena baršunastost Topmatt ploča i profinjena hrapavost ST76 strukture na Radnim pločama od kompakt laminata samo pomažu u tome i dodaju još jednu komponentu atraktivnosti. Imamo, dakle, priliku da kuhinju oblikujemo na novi način, bešavno uklopljenu u ostatak interijera, tako da kuhinja prestane biti samo kuhinja i bilo bi šteta tu priliku ne iskoristiti.

Objava Klasične i moderne tanke radne ploče pojavila se prvi puta na Elgrad.

LED lampa AMBER za kupaonice

Amber je univerzalna svjetiljka opremljena LED lampicama. Svjetiljku možete montirati direktno na ogledalo ili na element. Ima IP44 zaštitu, a njegova maksimalna snaga je 4,5W.

Br. artikla	Opis artikla	JM	Min. kol.	Kol. pak	Cijena bez PDV-a	Cijena sa PDV-om
7030118	LED lampa AMBER 4,5W, IP44, neutral, krom	kom	1	1	113,58	141,98
7030119	LED lampa AMBER 4,5W, IP44, neutral, crna*	kom	1	1	113,58	141,98

LED CLIP

LED lampica CLIP uglavnom se koristi za osvijetljenje staklenih polica u vitrinama, ormarićima, stolovima, zaslonima itd. CLIPS lampica inovativan je način osvjetljavanja korisnih površina plastičnim poklopcem postavljenim na staklo.

Br. artikla	Opis artikla	JM	Min. kol.	Kol. pak	Cijena bez PDV-a	Cijena sa PDV-om
7030120	LED lampica CLIP za staklenu policu, neutral	kom	1	1	13,48	16,85

LED traka

Dekorativna rasvjeta s kojom možete bolje osvijetliti kuhinjsku radnu ploču ili pak stvoriti ugodni ambijentalni doživljaj u vašem boravku ili bilo kojem drugom prostoru. LED traka je idealno dekorativno rješenje za Vas.

Br. artikla	Opis artikla	JM	Min. kol.	Kol. pak	Cijena bez PDV-a	Cijena sa PDV-om
7030101	LED traka 8 mm, IP 20, neutral, 5m	kom	1	1	92,40	115,50
7030102	LED traka 8 mm, IP 45, neutral, 5m	kom	1	1	130,90	163,63

LED SENSO MASTER

LED SENSO MASTER je moderna LED lampica koja ima priključak na dodir i možete ju pozicionirati ispod ormarića, kabineta ili bilo kojeg drugog elementa. Prednost svjetiljke je jednostavna montažakoja se postiže tako što ju pričvrstite na ploču vijscima koji su uključeni u setu.

Br. artikla	Opis artikla	JM	Min. kol.	Kol. pak	Cijena bez PDV-a	Cijena sa PDV-om
7030117	LED lampice SENSO MASTER set, neutral	set	1	1	238,70	298,38

LED STAR

STAR LED lampica je mali LED reflector u kromu. Može se koristiti kod postelja za namještaj, mjesta koja zahtjevaju pozadinsko osvjetljenje s malim izvorom svjetla i kos uskih stranica. Prednosti su mala dimenzija, učinkovito osvjetljenje i savršen je dodatak namještaju.

Br. artikla	Opis artikla	JM	Min. kol.	Kol. pak	Cijena bez PDV-a	Cijena sa PDV-om
7030121	LED lampica STAR, neutral, 0,6W, krom	kom	1	1	36,58	45,73

Objava Design light dekorativna rasvjeta pojavila se prvi puta na Elgrad.

Osnovna namjena rubnih traka je zatvaranje i zaštita stranica – rubova nastalih prilikom rezanja pločastih materijala za izradu namještaja. Gornja i donja površina ploča je presvučena slojem koji se sastoji od posebnog papira natopljenim melaminskim smolama. Tijekom proizvodnog postupka pod utjecajem visokog tlaka i temperature ti slojevi se stapaju s gradivnim materijalom, daju mu konačni izgled i još važnije, gotovo savršenu zaštitu od svih štetnih utjecaja.

Rezanjem ploča na zadane dimenzije njihov poprečni presjek i osnovna struktura postaje vidljiva i izložena. Da bi se sirovi materijal sakrio od pogleda te da bi se zaštitio od utjecaja vlage i mehaničkih opterećenja, na rubove ploča apliciraju se rubne trake, a za taj postupak se uvriježio kolokvijalni naziv kantiranje.

Ova, naoko jednostavna, dvostruka zadaća postavlja vrlo ozbiljne zahtjeve u pogledu svojstava i kriterija koje rubne trake moraju zadovoljiti.  One se oblikovno moraju što više podudarati s dizajnom ploče, tehnički moraju osigurati maksimalnu zaštitu materijala na presjeku, a i one same moraju imati dovoljnu čvrstoću i otpornost.

Materijali

Na samom početku masovne primjene melaminom oplemenjenih ploča rubne trake izrađivale su se od istog materijala s kojim su se oblagale ploče. Trake laminata lijepile su se na rubove različitim postupcima i uporabom različitih vrsta ljepila.

Zbog nesavršenosti ljepila i samih postupaka često se znalo događati da se rubne trake odlijepe, a uobičajena su bila i mehanička oštećenja uzrokovana krhošću laminata i koncentracijom posmičnih naprezanja  na oštrim rubovima traka. Vrlo brzo kao materijal za izradu rubnih traka uvodi se ABS i taj materijal uskoro postaje industrijski standard.

Ovdje moramo imati u vidu da proizvođači oplemenjih ploča paralelno s razvojem svojih kolekcija moraju uložiti ne male resurse i u razvoj prateće kolekcije rubnih traka i trebalo je proći dosta vremena da se temeljem dovoljnog povećanja potražnje za osnovnim proizvodom steknu uvjeti potrebni za pokretanje proizvodnje sekundarnog programa.

ABS (Akrilonitril Butadien Stiren) je vrsta termoplastičnog materijala nastalog kopolimerizacijom njegovih osnovnih sastojaka. Finim ugađanjem udjela sastavnih dijelova i samog proizvodnog procesa mogu se postići varijacije njegovih mehaničkih svojstava, a u ovom kontekstu najvažnije su termostabilnost, čvrstoća i žilavost, odnosno otpornost na udarce.

Zbog svoje jednostavne obradivosti ekstrudiranjem i injektiranjem u kalupe ABS se koristi u gotovo svim gospodarstvenim granama, u građevinarstvu, IT industriji, proizvodnji kućišta za kućanske aparate sve do automobilske industrije.

Česta je njegova uporaba u proizvodnji predmeta za domaćinstvo i igračaka na čelu s LEGO kockicama koje se također rade od ABS-a, a u Legu su se za njega odlučili nakon dugih 5 godina eksperimentiranja s različitim materijalima.

Prva generacija – trake debljine 2 mm

Rubne trake debljine 2 mm izrađene od ABS-a dugo su bile neslužbeni standard. Glavni razlozi za to su bili jednostavna proizvodnja sirovih generičkih traka, robusnost i nezahtjevno rukovanje tijekom čitavog procesa od proizvodnje, preko transporta i skladištenja, pa sve do konačnog apliciranja.

Precizno doziranje pigmenata, različita svojstva izgleda površine od mat do sjajnih, kao i podatnost prilikom finalne obrade površine omogućili su da trake gotovo savršeno odgovaraju bojama i teksturama ploča.

Za ljepljenje rubnih traka koriste se različite vrste ljepila većinom modificiranih u skladu s materijalima ploča i samog ABS–a, a vremenom se uvode i ljepila koja barem donekle prate boju trake odnosno ploče, kao i poliuretanska ljepila za ploče koje moraju izdržati  uvjete povećane vlažnosti i visokih temperatura.

Gornji i donji vanjski rub traka je zaobljen čime se izbjegavaju mehanička oštećenja na oštrim bridovima. Zaobljeni rubovi vizualno “omekšavaju”  izgled ploče i time značajno doprinose elegantnijem i prirodnijem dojmu namještaja, a također smanjuju mogućnost ozljeda tijekom uporabe.

Iako su donijele brojna tehnička i oblikovna poboljšanja ABS rubne trake debljine 2 mm nisu bile bez mana. Kod ploča sa svijetlim dekorima na spoju s rubnom trakom pojavljuje se tamnija fuga koja se tijekom uporabe zbog “rada”  materijala može dodatno proširiti i napuniti prašinom što rezultira neurednim i jeftinim dojmom. Druga mana se pojavljuje kod ploča s drvnim dekorima zbog vidljivosti neobrađenog materijala trake na gornjem i donjem rubu, odnosno na zaobljenjima.

Druga generacija – trake debljina 0,8 i 0,4 mm

Tehnološki razvoj u proizvodnji materijala, ljepila i strojeva za obradu omogućio je smanjenje debljine rubne trake na 0,8 mm, ili čak na 0,4 mm za kantiranja ploča kod kojih se očekuje manja izloženost mehaničkim opterećenjima. Smanjivanje debljine traka je značajno umanjilo ili gotovo u potpunosti uklonilo veliku većinu njihovih mana.

Vidljiva debljina neobrađene trake od 0,8 mm kod drvnih dekora je toliko mala da se gotovo potpuno izgubi u uzdužnom motivu drvne površine na vanjskom rubu trake. Uvođenje rubnih traka s poprečnim godovima dodatno je obogatilo izgled kantirane ploče s ekskluzivnim drvnim dekorima tako da je gotovo nemoguće uočiti razliku u odnosu na ploču od piljenog drveta.

Lasersko kantiranje

Sve šira dostupnost laserske tehnologije omogućila je inovativnu metodu kantiranja. Pojednostavljeno opisano postupak se odvija tako da se neposredno prije aplikacije unutarnja strana rubne trake tretira laserskom zrakom koja uzrokuje njeno taljenje do precizno određene dubine. Odmah potom traka se preša na površinu reza što uzrokuje prodiranje rastaljenog materijala trake u materijal ploče. Nakon hlađenja trake ona je bespovratno stopljena s pločom.

Zbog velike površine na kojoj djeluju kohezione sile ovaj spoj je vrlo čvrst, a spojna fuga je gotovo nevidljiva, ili bolje rečeno vidljiva je samo zbog toga što se radi o spoju ipak različitih materijala. Ova metoda kantiranja pogodna je naročito za elemente sa svijetlim dekorima ili dekorima visokog sjaja koji nakon tretmana odaju dojam savršene monolitnosti.

Akcent trake

Svojstvo ABS-a da se njegove različite inačice međusobno rado stapaju, a jednako tako i s različitim vrstama drugih sličnih plastičnih materijala, omogućila je kreiranje potpuno novog tipa rubnih traka. Na nosivu traku može se aplicirati tanki sloj koji sugerira izgled i teksturu bilo kojeg materijala bilo da je to kamen, metal, drvo ili pak jednobojna površina s različitim stupnjem uglačanosti od mat efekta do efekta visokog sjaja.

Aplikacija može biti u čitavoj širini trake, a može biti i u slojevima, tako da kantirana ploča može izgledati kao da je sastavljena od više različitih materijala. Uporaba akcent traka predstavlja koncept suprotan konceptu standardne uporabe rubnih traka jer su one oblikovno barem djelomično u opoziciji s izgledom i dizajnom površine ploče na koju se apliciraju, a upravo zbog tog svojstva isticanja i navlačenja pozornosti na sebe su i nazvane akcent trakama.

Kao što smo vidjeli, rješenje jednostavnog problema zaštite reza ploče rezultiralo je velikim brojem različitih rješenja i pristupa. Koji put će nam dobro poslužiti dobre stare ABS trake debljine 2 mm, pogotovo ako se radi o namještaju izloženom intenzivnoj uporabi i mehaničkim ugrozama.

Njihovih se mana možemo riješiti na mnogo načina, a jedan od najjednostavnijih je kantiranje svijetlih dekora tamnijim rubnim trakama i obratno, postupak koji se iznenađujuće rijetko koristi, a koji pruža mnogo mogućnosti unošenja dinamike i originalnosti.

Ako smo odabrali prestižne Feelwood drvne dekore sa sinkro porama šteta bi bilo ne odabrati rubne trake s poprečnim godovima. Isto tako ako imamo svijetle dekore ili visoki sjaj na istaknutim dijelovima namještaja, moramo posegnuti za laserskim kantiranjem.

Možemo ići oportunistički i linijom manjeg otpora sve kantirati u istu boju, a onda se praviti da ne primjećujemo dosadu ili se od nje spasiti na neki drugi način.Akcent rubne trake, pravilno i pomno odabrane u odnosu na ostatak interijera učinit će da naš namještaj neće biti skup kutija i dasaka nego kompozicija čiji svaki sastavni dio ima svoj vlastiti unutarnji život, a suverenost u zauzimanju i stvaranju prostora dobrosusjedski dijeli sa svojom okolnom braćom po boji i dekoru…

Objava Rubne trake pojavila se prvi puta na Elgrad.